Jedna lijepa priča dolazi iz Goričan, koja bi nam svima trebala biti za primjer a glavni junaci su djeca , podmladak DVD Goričan. Mi stariji možda smo zaboravili stihove pjesme „Himna Zadrugara“ iz filma „Vlak u snijegu“ a ona počinje stihovima:
„Kad se mnogo malih složi,
tad se snaga stoput množi,
A to znači da smo jači,
kad se skupimo u zbor.“, a završava refenom: „Kad se male ruke slože,
sve se može, sve se može!“
Sve što napisano u stihovima pjesme, upravo se dogodilo u Goričanu. Kako je poznato da je vatrogastvo u Hrvatskoj najjače i najbolje organizirano u Međimurju, tako ova vatrogasna priča ima svoj početak i lijepi završetak.
U svibnju mjesecu počinju vatrogasna natjecanja podmlatka dobrovoljovnih vatrogasnih društava, tako je i DVD Goričan sastavio dvije ekipe i to mušku i žensku. Trebalo je i odrediti voditelje ekipa a taj zadatak dobile su sestre Petra i Ivana Gudlin. Trebalo je pripremiti teren, pokositi travu, napraviti staze a to su uz pomoć djece , voditeljica, napravili zapovjednik i dopredsjednik društva. Prva vježba izgledala je kao kad svira raštimani orkestar, no s vremenom taj mali orkestar je kasnije na natjecanjima bio uštiman .
Žensku ekipu činile su: Valerija Novak, Rebeka Novak, Viktorija Novak, Sanja Petrov, Lana Balog, Klara Plakalović, Lorena Dominić, Valerija Petrov, Slavica Šimunov, Lea Markan, Gabrijela Oršuš, Hana Ribarić i Katja Petrov.
Mušku ekipu činili su: Toni Vranešić, Gabrijel Dominik, Rafael Dominik, Josip Dominik, Filip Horvat, Jura Bistrović, Leon Mlinarić, Petar Mlinarić, David Ribarić i Jonny Mc Hennry. .
Slijedila su natjecanja :
VZO D.Kraljevec-Goričan u Palinovcu:2. mjesto ženska ekipa, 2. mjesto muška ekipa Kup Vratišinca: 1.mjesto ženska ekipa, 6. mjesto muška ekipa Natjecanje VZMŽ u Palinovcu:3. mjesto ženska kipa( od 22 ekipe ).
8. mjesto muška ekipa( od 56 ekipa ). Kup G. Kuršanca:3. mjesto ženska ekipa, 11. mjesto muška ekipa Kup D. Mihaljevca:2. mjesto ženska ekipa, 4 mjesto muška ekipa
Kako je lijepo vidjeti nasmijana lica djece, osjetiti njihovu sreću i radost kada su stavili medalje oko vrata i vidjeti ponos na njima dok je svirana himna „ Lijepa naša domovino“. Zanimljiva i lijepa su druženja poslije takmičenja na sladoledu, soku i na zajedničkoj pripremi i pećenju pizze.
Postavio sam pitanje voditeljici Petri Gudlin kako je ona sve to doživjela? a ona je odgovorila: Ponosna sam na svoje klince, jer smo se kroz ove treninge i natjecanja družili, zabavili , upoznali ali i postigli izvanredne rezultate za naš DVD Goričan. Nisam imala nekog iskustva u radu s klincima, ali sam se postavila, spustila na njihov nivo razmišljanja i time se vratila u djetinjstvo, te smo odlično funkcionirali. Shvatila sam da ispred svega treba biti psiholog i odgajatelj a tek onda trener-voditelj . Djeca su me zavoljela ali i ja njih. Mogu reći da je divan osjećaj, da kad idem ulicom a dijete dotrči do mene i zagrli me i kaže: „ti si moja najbolja trenerica“. To su za mene prave životne vrijednosti, kada vidiš kako je dijete zapravo sretno, izraz lica, medalja oko vrata. Mogu reći da mi je uz te klice bio i jedan od ljepših perioda u društvu. Zahvalila bi se roditeljima djece da su djecu puštali na treninge i natjecanje a time su djeca nešto naučila od malih nogu o natjecanju i o druženju ekipe.
Zahvalila bi se također i DVD D.Hrašćan, D. Mihaljevec i Palinovec i njihovim voditeljima podmlatka koji su nam pomogli savjetima i zajedničkim treninzima , te smo time učvrstili i pojačali suradnju vatrogasnih društava ili i samih pojedinaca. Na kraju zahvala DVD Goričan koji mi je omogućio da budem dio ove prekrasne priče.
PS: DVD Goričan zahvaljuje se ženskoj i muškoj ekipi podmladka na lijepim ostvarenim rezultatima na natjecanjima a njihovim voditeljicama Petri i Ivani zahvaljujemo na trudu i zalaganju te na promicanju rada samog društva.
