OBITELJSKI ČOVIK, ZABAVLJAČ, HUMANISTA, VATROGASAC I 104 puta dana Krv!
IVICA ŽEGARAC-ŽUTI UŽIVA POMAGATI
Rekorder sa 104 darovanja krvi: Ja sam sritan čovik! A imao sam i ponuda za prelazak u druge klubove...
U evidenciji Gradskoga društva Crvenog križa Kaštela stoji zabilježeno da je
Ivica Žegarac Žuti dragovoljno dao krv točno 104 puta, što ga, naravno, svrstava među rekordere na kaštelanskom području.
Fetivi Sućuranin, slučajno se, kaže, prije 55 godina rodio u Splitu. “Pojavili su se prvi automobili i susid ponudio mojoj majci da će je povesti do Splita, a s dolaskom u Split došli i porođajni bolovi i eto – dogodilo se.”
- Ali ja sam vam Sućuranin, zaljubljen sam u svoje selo - naglašava nam Žegarac i kazuje da je dragovoljnim davateljem postao s navršenih 18 godina, na odsluženju vojnog roka.
Dobitnik Nagrade grada
Od tada pa do danas sudjeluje u akcijama kao član Kluba DDK bivšega “Jugovinila”, a danas “Adriachema”.
- To su moji prijatelji za koje dajem krv. Imao sam ponuda za prelazak u druge klubove, a u početku je bila i ponuda da idem u Italiju davat krv za pineze, to je bilo primamljivo, ali sam odbio.
Nikad se, kaže, nije dogodilo da ne može dati krv, jer zna kad ne može pa onda i ne ide, ako je pio antibiotike ili tako nešto. U mladosti se znalo dogoditi da krv daje i više puta nego što je bilo dopušteno; “zatriba prijatelju deset dana nakon akcije, pa kako ćeš odbit”, a u ovoj životnoj dobi, iako je dobroga zdravlja, davanje se svelo na dva puta godišnje.
Prošle godine je za svoj humani rad dobio i Nagradu grada Kaštela. Od onih kojima je pomogao ne očekuje ni da kažu hvala, ali “drago mi je da me se čovik siti, da se onako u prolazu javi”.
Tijekom neusiljena razgovora, u kojemu ne treba postavljati puno pitanja, otkrivamo zanimljiva sugovornika, skromnog, s jasnim stavovima, kojih se pridržava u svakodnevnom životu.
- Ja sam sritan čovik! To vam je po onoj narodnoj: “Nije sritan oni ća puno ima, nego oni kome malo triba”.
I sin Ante ga slijedi, daruje krv i dobrovoljno vatru gasi
A Žuti - uz posao u “Parkovima i nasadima” (“Ja sam vam, amo reć u nekom vrhu radničkome: pilam, kosim travu, grabljam... šta god triba”), u kojima je zaposlen od stečaja “Jugovinila” - nađe vremana i za aktivnosti u Vatrogasnom društvu u Kaštel Sućurcu.
Od prvoga je dana u Vatrogasnom društvu, a u “Jugovinilu” je i radio kao profesionalni vatrogasac, jer po struci i jest vatrogasni tehničar. Danas je u vatrogasnoj B-ekipi veterana s kojom je prije tri godine na Vatrogasnoj olimpijadi osvojio zlatno odličje. Planira sudjelovati i na sljedećoj koja će se održati u Francuskoj.
Naš sugovornik ima vremena i za sudjelovanje u sućuračkoj amaterskoj udruzi “Putalj”.
- Svake sam godine Dida Mraz, Sv. Nikola, još nisam bio Sv. Luce... - komentira s osmijehom na licu.
Član je crkvenog sućuračkog zbora. No, posebno važno mu je što spada u osnivače Krnjevalske pučke udruge “Kampanel”.
- Cijeli život ovako živim - veli i na naš upit s ponosom odgovara da je i sin Ante dobrovoljni davatelj krvi i dobrovoljni vatrogasac.
piše: Jadranka Matić
klikni na sliku za povečanje
na 22. Studeni 2012 09:30