Ma vidi sada ! Nitko ni riječi na ovu temu, a svaki dan gasimo kontejnere sa starim papirom, sa smećem, hrpe odbačenih svakojakih materijala. Ovakve (potencijalne) situacije nam se događaju svakodnevno, a već par dana stoji tema i nitko ne želi niti rriječ reći o tome, o svojim iskustvima, o mogućim novim opasnostima i o svemu što stoji pred nama. Opterečujemo se već davno izrečenim tezama u stilu " ki bi - da bi" i sličnim i sami sebi lažemo da smo u mogućnosti nešto promijeniti, umjesto da se okrenemo struci, njezinom unaprijeđenju, poboljšanju uvjeta rada i (što je za mene osobno najvažnije) poboljšanju učinkovitosti. Sve više zanemarujemo dignitet struke i njezin ugled pa se previše upuštamo u lamentiranje, paušalne ocijene i procjene, prozivanja i iskazivanje osobnih frustracija (ponekad i opravdanih). Promislimo o problemima malo šire od našega matičnoga DVD-a, PVP ili VZO-VZP-VZG. Prateći na ovome portalu istupe pojedinaca, sve češće pomislim da nam ne trebaju nikakvi protivnici, jer smo mi sami sebi (pri tome mislim na vatrogasce bez obzira u koju se kategoriju ubrajaju) najveći neprijatelji. Umjesto da iznalazimo ideje za poboljšanje ove naše djelatnosti, mi sami bacamo prljavi veš i dajemo prigodu zlobnicima kako bi nas još bolje napadali. Promislimo o tome !!!

Opasnost je sastavni dio našeg poziva i nikad neznamo što nas čeka pa i na gašenju kontejnera.Po danu barem nešto bolje vidimo ali po noći je gore.Kad sam ove zime na poziv iz VOC-a da gori smeće-otpad u kontejneru i oko njega zatražio pismenu potvrdu dali je sve u redu i da obavijesti policiju,da znamo da se ne radi o nepotrebnoj avanturi reki su mi da što se zaj.....m,da je stvar ozbiljna da puno smrdi i smeta okolnom stanovništvu,da ih guši. Kako sam dežuran,pozvao sam dvojicu kolega koji su za 5 minuta stigli i otišli to ugasiti.Ako kojim slučajem zbog neke druge intervencije koja je prioritetnija ne izađemo odmah onda nas gađani znaju prozivati.A ti isti bacaju sve i svašta u isti kontejner. Ovo se sve odigravalo oko 02,00 iza ponoći.Mi to nastojimo ugasiti ne približavajući se baš blizu zbog otrovnih plinova (pa nećemo i izolacijske aparate koristiti za kontejnere) ali nekad moraš.Moramo biti sretni poslje svakog izlaska,kada se vratimo bez neželjenih posljedica.Ovaj nesretnik koji je vjerovatno morao "kopati" po smeću da bi povečao svoj buđet nažalost nije imao sriće.I ovaj događaj dokazuje da nikad dosta opreza.

conjimire -u pravu su ovo je doista vruća tema za nas i na istu je dobro ukazao - davor - nažalost jedan ljudski život je ugašen ...a ta vatra s mnogo nepoznanica je ostala da gori i gorjeti i dalje će gorjeti - poradi toga je oprez svakao nužan - naravno i apel onima koji se na taj način žele riješiti oružja minsko eksplozivnih naprava i streljiva- veliku opasnost također predstavlja isto to ostavljeno po podrumima i tavanima na štagljevima sjenicima i slično dakle na mjestima vrlo velike požarne opasnosti -ali kao što reče kid opasnost je sastavnica naše svakodnevice i mi smo toga svijesni -ali evo nažalost ima i onih koji misle samo na sebe ".. ma važno je da sam se ja riješio onih bombi.... valčjda će ih već netko pronaći i prijaviti policiji no to je sasvim druga priča koja nas opterećuje već dosta dugo i o njoj možda više nekom drugom prilikom- davore svaka čast -

kod nas je previše nesavjesnih ljudi tako da moji prijatelji moramo biti stalno na oprezu, opreza nikad dosta

eh, bio sam tamo. točnije 10 metara od mjesta gdje je čovjek poginuo. iako sam krenuo prema njemu da provjerim dal je živ, cura (bivša ) me odvratila od toga, a kasnije kad sam saznao da je tamo bilo još 5 bombi mi je bilo drago. uglavnom odmah sam zvao 112. tek tolko da dam primjer loše koordiniranosti:
u trenutku kada je na mjestu događaja već bila hitna, te 2 policijska vozila primam poziv iz Centra 112, sa upitom da li je još netko ozlijeđen te koliko je ukupno ozlijeđenih. :\