Ne prihvaćamo tezu o eruptivnom požaru

U cilju otkrivanja potpune istine o tragičnoj pogibiji naših sinova prisiljeni smo obratiti vam se u povodu članka objavljenog u listu Slobodna Dalmacija dana 21. siječnja 2008. godine na str. 10 u rubrici ‘Novosti’ pod naslovom ‘Kamere gase požare’ autora Denisa Krnića.
Novinar obavještava javnost o dodjeljivanju prestižne nagrade na natjecanju “VIDI einovation” u organizaciji Instituta Ruđer Bošković i informatičkog časopisa “VIDI” FESB-ovoj ekipi mladih istraživača.
Kao cilj studentskog rada naziva IPNAS ističe ranu detekciju vatre radi brže reakcije vatrogasaca, zaštitu Jadrana i nastup s proizvodom prema drugim državama.
Bio bi to lijep novinarski članak i poticajna pohvala mladim istraživačima kad ne bi bilo sljedećeg teksta koji citiramo: “... pod ravnateljskom palicom prof. Darka Stipaničeva čiji je ekspertni tim u rujnu prošle godine ustvrdio kako je efekt eruptivnog požara uzrok vatrogasne tragedije na otoku Kornatu.”
Do danas nijedan stručnjak niti vještak nije potvrdio da se radilo o eruptivnom požaru. Dapače, svakome tko se potrudio otići na lice mjesta kristalno je jasna neodrživost te pretpostavke iz čitavog niza objektivnih razloga i stvarnih činjenica.
U službi prikrivanja istine, a radi vlastite promidžbe i za tko zna čiji još račun, stavio se i narečeni profesor plasiravši preko medija svoju tezu eruptivnog požara što SD objavljuje na naslovnici već 7. rujna 2007., a neposredno nakon formiranja ekspertne skupine. Nakon medijske objave njegove teze on je odmah kooptiran u tu ekspertnu skupinu koja do dana današnjeg nije ništa ustvrdila, a ponajmanje ne istinu. Mediji su čak izvještavali i o raspadu te ekspertne skupine.
Nakon TV emisije ‘Latinica’, održane sredinom listopada, u kojoj smo javno izrazili svoju nevjericu o tezi o tzv. eruptivnom požaru, i istu tezu pobili logičnim pitanjima i zaključcima, prof. Stipaničev je imao “strašnu” potrebu da se sastane s obiteljima stradalih i da ih uvjeri u svoju teoriju pa je u tom smjeru poduzeo i određene korake.
Dogovorio je sastanak s obiteljima u Vodicama. Došao je “naoružan” laptopom i pripremljenom pričom u društvu dviju osoba predstavljajući ih svojim suradnicima. Stipaničev više puta ističe da je cilj njegova dolaska uvjeriti nas da prihvatimo tezu eruptivnog požara kao razlog misterioznog stradanja naše djece. Ideja mu je bila, ako to prihvate obitelji, prihvatit će i svi ostali, a on će dobiti “zeleno svjetlo” kao stručnjak i inovator pa će postati svjetski poznat i priznat znanstvenik i time si osigurati državnu i međunarodnu slavu, kao i novac potreban za njegov projekt. Cilj prizeman sa svim ljudskim slabostima. Pri tome je zanemario da smo mi i pored tuge sačuvali zdravi razum i da smo se na poprištu tragedije, uz sve ostale nazočne ljude zdravog razuma, sami uvjerili u neodrživost i stupidnost njegove teorije.
Tom prigodom prof. Stipaničev pred obiteljima priznaje da nije bio na mjestu tragedije nakon samog događaja, a prije objave teze u medijima. Naglašava da se teza temelji na pretpostavkama, a ne na stvarnim mjerenjima i relevantnim podacima jer ih nije niti posjedovao niti su mu bili dostupni.
Po našim saznanjima on je obrazlagao svoju priču i na drugim mjestima dopunjujući je prema potrebi podacima prikupljenim iz medija i rekla-kazala izvora.
Na našu jasno iskazanu nevjericu i bez suvislih odgovora na postavljena im pitanja Stipaničev i njegovi suradnici, bez ikakva povoda, višestruko naglašavaju kako nisu pripadnici nijedne političke stranke premda imaju svoja politička uvjerenja. Pri tome nas uvjeravaju kako se sigurno ništa neće znati prije parlamentarnih izbora i promjene vlasti u Republici Hrvatskoj. Nameće nam se gorak osjećaj da za nečiji, tko zna čiji, račun pokušavaju manipulirati našom tragedijom, i da bismo im mi pritom trebali poslužiti kao sredstvo izazivanja političkog preokreta.
Nas je zajednička tragedija upoznala i povezala. Pojedinačna vjerska, politička i ostala uvjerenja nisu predmet naših razmišljanja niti naših razgovora. Ujedinjeni smo u traženju istine o stvarnim uzrocima smrti naših sinova. I nećemo se zaustaviti dok se ta istina ne otkrije. Neka profesor Stipaničev podučava svoje studente, neka ih potiče u istraživačkom radu na opću dobrobit. Ali, neka ne kopa po našim ranama!

IVICA STRIKOMAN U IME OBITELJI VATROGASACA
POGINULIH NA OTOKU KORNATU, VODICE

Acivi na 09.02.2008 16:45:01