Temeljem zaključka zapovjedništva Udruge profesionalnih vatrogasaca Hrvatske o potrebi kvalitetnijeg osposobljavanja vatrogasaca pokrenut je projekt „vruće obuke“ odnosno simulatora plamenih udara. Iako je osnovni cilj uvježbavanje vatrogasaca za flashover odnosno za njegove predznake i načine sprečavanja, u ovim se simulatorima učinkovito uvježbavaju i druge, za vatrogasce životno važne stvari poput: kretanja u zadimljenom i požarom zahvaćenom prostoru, međusobne komunikacije, učinaka svojih postupaka na požar, indirektne (3D) metode gašenja, rada sa cijevnim prugama i mlaznicama ali i promatranja i razumijevanja svih faza požara.

Postojanje što stvarnijih pomagala pri izvršavanju praktične obuke od velike je važnosti. Primjera radi, prilikom uvježbavanja vatrogasaca s hidrauličkim alatom nepojmljivo je ne imati olupinu nekog automobila na kojem se te sprave mogu isprobati. Isto tako, nemoguće je vatrogascima objasniti razvoj požara u zatvorenom prostoru, plamene udare i učinke pojedinih sredstava za gašenje prilikom takvih požara, a da za to nemamo potrebne uvjete.

Vatrogasac koji je prošao takvu obuku je sigurniji u sebe, u svoju zaštitnu opremu, u svoje kolege, u mlaznicu, u mlaz, on bolje poznaje i razumije požar te je fizički i psihički spremniji za požar. Iako će poneki vatrogasac (s pravom reći) da niti jedan požar nije isti. vrijednost ovakve obuke priznata je svugdje u razvijenom svijetu već nekoliko desetaka godina! Ona bi trebala biti samo jedan segment kompleksne vatrogasne obuke u svakoj modernoj vatrogasnoj postrojbi.

Za voditelje projekta uvođenja simulatora izabrani su Siniša Jembrih (JVP Zagre i Mario Rogina (JVP Varaždin), koji su nakon toga stupili u kontakt sa mnogobrojnim svjetskim organizacijama koje organiziraju ovakvu vrstu obuke.
Seminar u Hamburgu kojem su nakon toga prisustvovali bio je odlična prilika za stvaranje kontakata vezanih uz ovu vrstu obuke. Prisustvo na seminaru pokazalo se kao pun pogodak jer su dobivene smjernice za tehničko proizvodnju simulatora ali i što je još važnije, za programe obuke.

Još jedanput se pokazalo da je aktivno sudjelovanje na seminarima ili sličnim aktivnostima od neprocjenjive važnosti. Pod aktivnim sudjelovanjem misli se na proširenje kontakata, upoznavanje novih ljudi ili vatrogasnih taktika a ne samo na pasivno slušanje kao što je nažalost slučaj kod mnogih „stručnih“ (sa velikim navodnicima) posjeta u inozemstvu kojima je samo putovanje jedini cilj. Naravno, poznavanje stranih jezika i same struke je uz nezavisnost (od sponzora koji organiziraju put npr.) presudno.

Slijedeći veliki korak u projektu je bilo izdavanje „Upute za izgradnju i korištenje simulatora plamenih udara“ (Rogina, Jembrih, UPVH, 2006) kojom su se opisala većina postupaka kod ovakve vrste obuke. Sami simulatori i obuka izvode se prema ovoj uputi koja u potpunosti prati svjetske trendove, i što je još važnije europske norme poput DIN 14 097 1-4.

Izabir strateškog partnera za obuku instruktora pokazao se vrlo laganim, Njemačka tvrtka ERHA-TEC iz Böblingena (http://www.erhatec.de/) dala je najbolju cijenu i najkvalitetniju podršku. Većina konzultiranih stručnjaka preporučila je ovu tvrtku, u vlasništvu vatrogasaca, kao jednu od ponajboljih na tržištu. Veliku pomoć pri konstrukciji simulatora i osmišljavanju programa dali su: Jürgen Ernst i Volker Hauger (ERHA-TEC), kao i vodeći stručnjaci ovog polja Poul Grimwood- firetactis.com, Ed Hartin - cfbt-us.com i Shan Raffel-ug.net.au koje su voditelji projekta imali sreću osobno upoznati i uvježbavati se s njima.

Strateški partner u Hrvatskoj, tvrtka Vatropromet i njezin direktor Nenad Radojčić također su prepoznali važnost ovakve obuke i aktivno se uključili u proizvodnju simulatora.

Izbor instruktora koji odlaze u Njemačku prepušten je zapovjednicima Vatrogasnih postrojba no minimalni uvjeti su: završena vatrogasna škola, višegodišnje iskustvo u vatrogasnoj operativi, valjani liječnički pregled, motivacija i želja za učenjem. Nakon završetka 5-dnevnog tečaja u Njemačkoj, drugi dio se obavlja u Hrvatskoj (JVP Karlovac) gdje se nakon 20 dodatnih ulazaka u simulator stječe dozvola za samostalno obavljanje instruktaže. Do sada je prijavljeno više od 25 ljudi iz više Javnih vatrogasnih postrojbi, a zanimljivo je da se javila i nekolicina koji su spremni sami podnositi troškove tečaja.

Za buduće instruktore i druge zainteresirane preporučena literatura uključuje:

1) Plameni udari (Marko Balaš, Vatrogasna škola 2000., maturalni rad)

2) Uvježbavanje u simulatorima plamenih udara (Danijel Brleković, Vatrogasna škola 2000., maturalni rad)
ovo su inače prvi objavljeni kvalitetni radovi na tu temu (op. a.)

3) Ponašanje požara u zatvorenom prostoru (Nikica Tramontana, Vatrogasni godišnjak 2006), temeljen na autorovom iskustvu iz Malezije i Švedske,

4) Upute za izgradnju i korištenje simulatora plamenih udara

5) Knjiga 3D firefighting, (McDonough, Grimwood, Hartin, Raffel)

6) firetactics.com

Nakon završetka obuke u planu je organizacija međunarodnog stručnog seminara o gašenju i razvoju požara u zatvorenim prostorima ( CBFT-Compartment Fire Behavior Training) i predavanjem jednoga od velike CBFT četvorke (McDonough, Grimwood, Hartin, Raffel) te sa praktičnim dijelom koji će vodi hrvatski instruktori. Iako će se prvi simulator postaviti u prostorima JVP Karlovac u planu su i drugi simulatori koje će proizvesti tvrtka Vatropromet i koje će opsluživati instruktori obučeni u Njemačkoj. I Učilište vatrogastva DUZS pristupilo je nabavi sličnog postrojenja, ali na plinski pogon te se nadamo da smo zajedničkim snagama konačno riješili problem nedostatak „vruće“ obuke u Hrvatskoj. Nekolicina „jačih“ dobrovoljnih vatrogasnih društava također su voditeljima projekta izrazila ozbiljnu zainteresiranost za sudjelovanje u projektu što je za svaku pohvalu.

Tekst:
Siniša Jembrih, dipl. ing.-Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba

Mario Rogina, dipl. ing.-Javna vatrogasna postrojba grada Varaždina

izvor:Vatrogasni vjesnik: svibanj-2007

Ranger na 10.05.2007 22:45:00