Sudska istraga u vezi s kornatskom pogibijom dvanaestorice vatrogasaca teče onako kako je bilo zadano na samome početku: ulogu pripadnika Oružanih snaga u događajima što su uslijedili neposredno nakon nesreće jednostavno nije dopušteno ozbiljnije propitivati. Šibenski županijski istražni sudac Branko Ivić, naime, uveo je praksu da uključenima u postupak počesto zabranjuje da svjedocima postavljaju pitanja što su u vezi s vojnim angažmanom na Kornatu ili, pak, svjedocima zabranjuje da odgovaraju na pitanja o vojnoj tematici.

Maglovita egida

Tako će do daljnjega (ili zauvijek) službenom istražnom enigmom ostati i podatak o čemu su na tajnom noćnom sastanku u Zrakoplovnoj bazi Zemunik, nekoliko sati poslije tragedije, razgovarali ministar obrane Berislav Rončević, načelnik Glavnog stožera general zbora Josip Lučić, ravnatelj policije Marijan Benko, šef kriminalističkog istražiteljskog tima Ivan Nađ, glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin i šef šibenskih profesionalnih vatrogasaca Dražen Slavica. Ostat će, također, tajnom i zašto je naređeno iskrcavanje više od stotinu pripadnika Bojne za specijalna djelovanja na rečeni otok.
Tko je naredio invaziju - to je poznato, jer spomenutom jedinicom može upravljati samo izravno načelnik Glavnoga stožera.

Onemogućavanje rasvjetljivanja tih enigmi sudac opravdava nebitnošću rečenih informacija za istražni postupak u kojemu su jedini osumnjičenici Dražen Slavica i Paško Petrina kojega se tereti da je izazvao kornatski požar: i doista, za inkriminacije koje se stavljaju na dušu Slavici i Petrini prilično se irelevantnim može učiniti vojno ponašanje nakon što se tragedija odigrala, no smisao sudskog istražnog postupka nije isključivo u tome da se prikupe ili ne prikupe dokazi protiv onih koje su policija i tužiteljstvo označili krivcima. Smisao je da se prikupe sve, ali baš sve, pojedinosti tragičnog događaja, e kako bi se istraga eventualno mogla proširivati na druge osobe i na druga kaznena djela.Isto tako, razotkrivanje vojnog ponašanja nakon pogibije gasitelja moglo bi možda reći i ponešto novo o uzrocima pogibije, uzrocima koji se trenutačno, mimo ikakve serioznosti, vode pod maglovitom egidom "eruptivnoga požara". "Sudac Ivić često dopušta da se ide poprilično široko u ispitivanju svjedoka, ali kad se počne razmatrati uloga vojske, kao da mu postane neugodno i kao da bi najradije da se o tome ne govori", kaže naš sugovornik koji je dobro upućen u tok istražnoga postupka.

Prema Feralovim informacijama, pravni zastupnik većeg dijela familija poginulih vatrogasaca, zagrebački odvjetnik Maro Mihočević, najvjerojatnije će predložiti saslušanje svjedoka Josipa Lučića i Berislava Rončevića, ali nije izvjesno da će istražni sudac prihvatiti takav prijedlog.

I bez ozbiljnijeg zadiranja u misterij vojnog angažmana na Kornatu, sudac Ivić suočen je s čitavom serijom kontradiktornih informacija koje iznose svjedoci, a iz tih je kontradikcija lako zaključiti da se nešto važno skriva i da pojedini svjedoci ne govore baš sve što znaju.

Recimo, glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin koji je, da je bilo imalo pravne logike, trebao biti osumnjičen u skladu s istim principima po kojima je osumnjičen Dražen Slavica.

Jurin je tokom svoga svjedočenja najprije ponudio tumačenje da su vojni specijalci poslani na otok kako bi tragali za tijelom jednog vatrogasca koje nije bilo odmah pronađeno, pa je zatim rekao da je informacija o pronalasku tog tijela stigla tokom zemuničkog tajnog sastanka, e da bi se - kad je upozoren na sudar u vlastitom iskazu - prisjetio kako su specijalci na Kornat poslani da tragaju za eventualno stradalim turistima i mještanima kojih, pouzdano se znalo, nije bilo.

Manipulacija tijelima

Baš sve što znaju očito nisu ispripovijedali ni pilot vojnog helikoptera i dvojica tehničara koji su sudjelovali u prebacivanju vatrogasaca i vodene kruške na otok. Oni su, naime, u svojim vrlo usklađenim iskazima tvrdili da je o lokaciji posljednjeg i kobnog iskrcavanja gasitelja odlučio zapovjednik požarišta - pokojni Dino Klarić. Kopilot Danijel Brezović, koji je - za razliku od dvojice tehničara - sjedio u kabini s pilotom Nevenom Brozovićem, svjedoèio je, međutim, da je Klarić bio izrazito nezadovoljan mjestom koje je izabrano za iskrcaj ispuštanje i daje odluku o mjestu iskrcavanja donio pilot Brozović. Svjedočenja pilota i kopilota značajno se razlikuju i u pogledu okolnosti koje su dovele do puknuća gume na jednom od tri helikopterska kotača.

Jedan od njih dvojice, dakle, ne govori istinu. Sudac Branko Ivić, pak, jedva je dočekao da u ponedjeljak gotovo slavodobitno obznani kako nije bilo prebacivanja triju mrtvih tijela s Kornata u zemuničku bazu, te njihova kasnijeg vraćanja na mjesto nesreće kako bi se mogao obaviti očevid, očevid koji je - prema vrlo pouzdanim procjenama nekolicine ljudi što su upućeni u spise o uviđaju - bio obavljen mimo svih pravila struke, jer je mjesto nesreće bilo kontaminirano, to jest nije bilo osigurano onako kako je propisano da bude osigurano.

O manipulaciji tijelima trojice poginulih u javnosti se govorilo na temelju službenog dokumenta Vatrogasnog operativnog središta (VOS) u Divuljama: riječ je dokumentu u kojemu se iz minute u minutu bilježio tijek kornatske intervencije i u kojemu je - kako je pisao Feral prije nekoliko tjedana - tri puta zapisana informacija o prebacivanju trojice poginulih gasitelja u Zemunik. Čovjek koji je vodio VOS-ov zapisnik zove se Robert Rožić i u svome je svjedočenju naveo da nije siguran da je dobro razumio ono što je dao upisati u službeni dokument: vladala je informacijska zbrka i on više ne može tvrditi je li precizno shvatio i upisao podatke koje je dobivao iz različitih izvora, a prije svega od jednog pripadnika Gorske službe spašavanja koji se nalazio na Kornatu.

Zašto pogrešne informacije, ako su uistinu pogrešne, naknadno nisu korigirane u službenoj ispravi?

Protokol Državne uprave za zaštitu i spašavanje, naime, nalaže upravo tako: da se bitne informacije koje se doznaju naknadno, a koje su različite od onih što su upisane u dokument o toku intervencije, isprave i usklade s istinom, jer se u oficijelnom dokumentu ne smiju nalaziti netočni podaci. No, tu se onda dolazi do različitih tumačenja o tome što su "bitne informacije", pa po nekim od tih tumačenja je prebacivanje mrtvaca u Zemunik i naknadno vračanje tih tijela na otok i nisu podaci koje bi valjalo izmijeniti ako su netočni.Svi šute

Sudac Branko Ivić, međutim, nije se zamarao ovim nelogičnostima i nije se osobito opterećivao uzusima svoga posla: on je objavio da nije bilo manipuliranja leševima, premda je tek dvadeset i četiri sata poslije te njegove objave trebalo saslušati onog pripadnika GSS-a koji je Rožicu bio glavni informator s Kornata. Je li Ivić, dakle, istražni sudac ili zastupnik vojske i Vlade u istražnom postupku? Ne samo da se na Kornatu 30. kolovoza raspao državni protupožarni sistem, nego sad svjedočimo i potonuću pravosudnog i stručnog istražnog sustava koji se bavi kornatskom tragedijom.

Mnogočlana državna ekspertna komisija koja navodno istražuje uzroke pogibije dvanaestorice gasitelja ne miče se od teze o eruptivnom požaru koji je u svijetu dosad registriran dva puta, ali s jasnom gorivom tvari i u uvjetima lako zapaljive i bujne šumske vegetacije kakve na Kornatu ni izbliza nije bilo. Premijer Sanader o svemu uporno šuti i jedino čime se zna pozabaviti jest organizacija snimanja jedinog preživjelog vatrogasca Frane Lučića za potrebe Hrvatske televizije.

Šute i Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova, te šutnju opravdavaju tekućom istragom. Šuti i Dražen Slavica koji je bio na zemuničkom konspirativnom sastanku vojno-policijsko-vatrogasnog vrha i koji u svojoj dosta široko postavljenoj obrani nigdje nije ni spomenuo rečeno sijelo.

Šuti i Slavičin odvjetnik Miljenko Bukovac koji je devedesetih godina bio pomoćnik ministra policije, a danas njeguje bliske odnose s čelnicima pojedinih državnih represivnih tijela.

Šuti i opozicija kojoj nije palo na pamet da odlučno zatraži formiranje parlamentarne istražne komisije što bi se bavila kornatskom nesrećom. Kao da su se svi suglasili da se istina do izbora spremi pod tepih. No, zašto se misli da će poslije izbora biti drukčije?


1. umetak:

Šibenski županijski istražni sudac Branko Ivić uveo je praksu da uključenima u postupak počesto zabranjuje da svjedocima postavljaju pitanja što su u vezi s vojnim angažmanom na Kornatu ili,


2. umetak:

Sudac pak, svjedocima zabranjuje da odgovaraju na pitanja o vojnoj tematici. Tako će do daljnjega (ili zauvijek) službenom istražnom enigmom ostati i podatak o ćemu su Rončević, Lučić, Benko, Nađ, Jurin i Slavica razgovarali na tajnom noćnom sastanku u Zrakoplovnoj bazi Zemunik, nekoliko sati poslije tragedije, a ostat će, također, tajnom i zašto je naređeno iskrcavanje više od stotinu pripadnika Bojne za specijalna djelovanja na rečeni otok


3. umetak:

Glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin je tokom svoga svjedočenja najprije ponudio tumačenje da su vojni specijalci poslani na otok kako bi tragali za tijelom jednog vatrogasca koje nije bilo odmah pronađeno, pa je zatim rekao da je informacija o pronalasku tog tijela stigla tokom zemuničkog tajnog sastanka, e da bi se - kad je upozoren na sudar u vlastitom iskazu - prisjetio kako su specijalci na Kornat poslani da tragaju za eventualno stradalim turistima i mještanima kojih, pouzdano se znalo, nije bilo


4. umetak:

Mnogočlana državna ekspertna komisija koja navodno istražuje uzroke pogibije dvanaestorice gasitelja ne miće se od teze o eruptivnom požaru koji je u svijetu dosad registriran dva puta, ali s jasnom gorivom tvari i u uvjetima lako zapaljive i bujne šumske vegetacije kakve na Kornata ni izbliza nije bilo


5. umetak:

Za inkriminacije koje se stavljaju na dušu Slavici i Petrini prilično se irelevantnim može učiniti vojno ponašanje nakon što se tragedija odigrala, no smisao sudskog istražnog postupka nije isključivo u tome da se prikupe ili ne prikupe dokazi protiv onih koje su policija i tužiteljstvo označili krivcima. Smisao je da se prikupe sve, ali baš sve, pojedinosti tragičnog događaja


Preneseno sa stranica: FERAL TRIBUNE-09-11-07.

Acivi na 09.11.2007 09:32:39