"Sretan sam što sam vatrogasac jer ovim se zanimanjem mogu baviti ponajprije pošteni i odgovorni ljudi spremni u svakom trenutku reagirati i izložiti se opasnosti da bi spasili ljudske živote i imovinu", ističe Livio Andlar
PišeMarinko KRMPOTIĆ
Obitelj Andlar pred dijelom današnjeg voznog parka delničkih vatrogasaca
U dugoj i bogatoj povijesti delničkog vatrogastva – podsjetimo, DVD Delnice sa 134 godina najstarije je goransko i jedno od najstarijih DVD-a u Hrvatskoj – ime obitelji Andlar nedvojbeno će biti upisano zlatnim slovima. Naime, u ovoj hvale vrijednoj tradiciji delničkog vatrogastva Andlari sudjeluju sa već četvrtom generacijom obitelji, a pažnju su na sebe ovih dana skrenuli činjenicom da su u pobjedničkom sastavu županijskog natjecanja B ekipa održanom u Crikvenici bila čak tri Andlara – otac Milivoj te sinovi Livio i Branimir! Sve to dovoljan je razlog za priču o obitelji čiji su članovi generacijama vezani uz vatrogastvo. Priča o vezi obitelji Andlar i vatrogastva počinje još prije Drugog svjetskog rata kada je danas pokojni Grga Andlar postao član DVD-a Delnice te potom tu ljubav prenio i na sina Milivoja koji 1961. godine, u svojoj devetnaestoj godini, postaje član DVD-a Delnice:
Presretan zbog nasljednika
– Do vatrogastva se nekad jako puno držalo pa sam se i ja, tim više što je vatrogasac bio moj otac Grga i moj brat Ivica, rano opredijelio za rad u DVD-u Delnice. Moj otac punih je pedeset godina bio vatrogasac i ja sam od djetinjstva s njim svake nedjelje prije podne odlazio na vatrogasne vježbe koje su održavane kod današnjeg »Komunalca«. Potom sam se kao mladić i uključio aktivno, a danas imam 67 godina i presretan sam što imam ovakve nasljednike i što smo svi zajedno u vatrogastvu i što me slijede i podržavaju. Drago mi je i to što ih nikada nije trebalo tjerati da se bave ovim poslom jer su to i sami željeli. Naravno, aktivan član ostat ću dok god budem mogao raditi jer volim pomagati drugima i ponosan sam što sam vatrogasac, a nadam se i vjerujem da će našu obiteljsku tradiciju nastaviti i moji unuci, govori najstariji član vatrogasne obitelji Andlar iza kojeg je bezbroj priznanja, zahvalnica i plaketa, ali još i više sudjelovanja u intervencijama te hrabrog i požrtvovnog rada.
I dok je on u vatrogastvu službeno punih 48 godina, neslužbeno još i više, njegov najstariji sin četrdesetčetvorogodišnji Livio ove godine slavi punih 35 godina aktivnog sudjelovanja u vatrogasnim postrojbama. Livio je danas ravnatelj Javne vatrogasne postrojbe Delnice i član Međunarodnog odbora za rad s vatrogasnom mladeži, a obavljao je proteklih godina, a i sad je na dužnosti zapovjednika DVD-a, pomoćnika županijskog vatrogasnog zapovjednika vatrogasne zajednice Primorsko-goranske županije, zapovjednika Vatrogasne zajednice Grada Čabra, bio je član zapovjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice, vatrogasni je međunarodni sudac – jednom rječju, njegov je život – vatrogastvo:
Znali su što žele biti
»Počeo sam 1974. kao član najmlađih uzrasta DVD-a Delnice, a od 1987. profesionalni sam vatrogasac, najprije u Delnicama pa u Rijeci, potom sam od 1994. do 2005. godine bio zapovjednik Vatrogasne zajednice Grada Čabra, a od 2005. godine vratio sam se u Delnice gdje sam do svibnja ove godine bio zapovjednik, a sad sam ravnatelj Javne vatrogasne postrojbe Grada Delnice. Meni je vatrogastvo sudbina ne samo po obitelji iz koje sam potekao, već i po obitelji u kojoj sada živim... Naime, otac moje supruge Irene, Emil Gec kao i njen brat Robert Gec te njen djed svi su vatrogasci, pri čemu treba posebno istaći činjenicu da je obitelj Gec vlastitim sredstvima kupila vatrogasno navalno vozilo i poklonila ga DVD-u Plešce. Naravno, i moji sinovi Rok i Tin bili su pripadnici vatrogasne mladeži, a vjerojatno će to biti i Nik koji je sada krenuo u osnovnu školu.
Ja sam odmah po završetku osnovne škole znao što želim i usprkos čuđenju mnogih mojih vršnjaka i učitelja, upisao srednju vatrogasnu školu u Zagrebu, a već 1988. godine, sa svega 23 godine života, bio sam zapovjednik DVD-a Delnice. Naravno, i mene je obiteljska tradicija motivirala, ali i inače smo se tih dana u mladosti poprilično družili u Vatrogasnom domu i općenito je raspoloženje prema vatrogastvu bilo dobro. Danas, kad pogledam ovih 35 godina tijekom kojih sam se bavio ovim poslom i vatrogastvom vrlo sam zadovoljan jer to ne samo da nije bilo uludo utrošeno vrijeme, već vrlo lijep život ispunjen odgovornim radom u kojem je na prvom mjestu želja da se pomogne drugima što ispunjava svakog čovjeka. Sretan sam što sam vatrogasac jer ovim se zanimanjem mogu baviti ponajprije pošteni i odgovorni ljudi spremni u svakom trenutku reagirati i izložiti se opasnosti da bi spasili ljudske živote i imovinu«, ističe Livio Andlar.
Ljubav prema časnom pozivu
Za sada treći po redu član obitelji Andlar kojemu je vatrogastvo u krvi je tridesetčetverogodišnji Branimir Andlar koji je službeno u sastav DVD-a Delnice ušao 1985. godine kao desetogodišnjak, ali je i znatno prije toga stalno »jurcao« za tatom i starijim bratom te ga se često kao »civila« moglo vidjeti u tom vatrogasnom okružju. Naravno, brzo je upio ljubav prema ovom časnom pozivu i nastavio obiteljsku tradiciju: »Sjećanja na djetinjstvo vezano uz vatrogastvo su lijepa i nije čudno što sam odlučio poći tim putem. Pamtim odlaske na intervencije i svo ono uzbuđenje koje je to sa sobom nosilo što me je dodatno motiviralo da se i ja počnem baviti vatrogastvom. Naravno, tati i bratu bilo je drago da sam uz njih pa sam se od 1995. godine profesionalno počeo baviti vatrogastvom na što je, recimo, moje tadašnje društvo gledalo i s malo čuđenja jer vatrogastvo nije bilo tako poznato i medijski praćeno kao danas. Danas živim u Delnicama a radim u profesionalnoj postrojbi u Rijeci i drago mi je što sam u Rijeci jer je dolje puno dinamičnije. U početku sam mislio u Rijeci steći znanje kroz 2-3 godine pa se vratiti u Delnice, ali me u međuvremenu Rijeka jako privukla i sad mi je drago da sam dolje. Trenutačno sam vatrogasac vozač i sudjelovao sam već u brojnim intervencijama u Rijeci, okolici, čak i u Dalmaciji i to ne samo na čvrstom tlu, već i na brodovima, govori Branimir koji je vatrogasni sudac ali i specijalizirani vatrogasni ronilac, a i otac je četverogodišnjeg Borne koji već pokazuje interes za to što rade tata, stric i djed pa je najvjerojatnije i on novi izdanak vatrogasne plemenite loze Andlar
urple'>
SNAŽAN UZLET VATROGASTVA
Vatrogastvo u Delnicama, slažu se Andlari, doživljava snažan uzlet tijekom posljednjih desetak godina: »Lokalna samouprava zaista je čvrsto stala iza nas i zahvaljujući njihovoj velikoj pomoći mi smo opremljeni u takvoj mjeri da smo danas sposobni odgovoriti svim zahtjevima koji se pred nas postave, govori Livio Andlar posebno ističući i činjenicu da izuzetno dobro surađuju DVD Delnice i JVP Delnice koji baš zbog te suradnje u javnosti istupaju pod zajedničkim nazivom Vatrogasci Delnice
urple'>BROJNA PRIZNANJA TROJICE ANDLARA
Otac i dva sina u B ekipi, dakle ekipi koju čine ljudi iznad 30 godina starosti, rijetkost je u hrvatskim okvirima. No, Andlari to mogu, a spremni su, ističe Branimir, to još dugo raditi i biti u samom vrhu. Milivoj, koji je već sudjelovao na dva državna prvenstva i vlasnik je brončane medalje s nastupa u Osijeku i Splitu kaže: »Sudjelovat ću dok god budem mogao, a mogu jer sam fizički u dobrom stanju, djelomično zbog vatrogastva, ali i zbog toga što sam godinama radio kao ličilac, govori Milivoj, a treba reći da sva trojica Andlara imaju i zaista brojna vatrogasna priznanja i plakete koje svjedoče o tome da su njihov rad prepoznali ljudi koji se bave vatrogastvom. Osim toga Livio je bio član ekipe prvih prvaka države u kategoriji profesionalnih vatrogasaca 1992.godine, kao i sudionik državnih natjecanja, a kao natjecatelj i kao sudac sudjelovao je i na 3 vatrogasne olimpijade.
urple'>ZDENKA, IRENA I VLATKA
Sva trojica Andlara slažu se u tome da se ovako uspješno i dugo ne bi mogli baviti vatrogastvom da nema njihovih supruga – Zdenke, Irene i Vlatke: – Njihova nam je pomoć od nemjerljive važnosti. Baviti se vatrogastvom znači često biti odsutan od kuće, isto tako često odlaziti na zahtjevne intervencije, a sve to ne bi bilo moguće da one nisu uz nas i da nam ne pomažu u svakom trenutku, govore Andlari.
"...tekst identičan sa maila poslao u redakciju..."
***************************************
Dakle novinska je kuća namjerno izvršila zahvate u tekstu i navela toliko "pogrešnih" interpretacija!
na 13. listopada 2009 21:43
na 14. listopada 2009 07:29
na 14. studenoga 2009 12:26