Kriterij da potporu dobivaju samo oni koji imaju profesionalne vatrogasce na dno ljestvice stavlja županije u kojima je procijenjeni rizik od požara najveći...
piše: Andrej PETRAK
Postojeći model financiranja vatrogasne djelatnosti u stručnoj i političkoj javnosti već godinama je ocjenjivan kao nepravedan i neravnomjeran budući da država daje financijsku potporu samo onim gradovima i općinama na čijim područjima su osnovane profesionalne javne vatrogasne postrojbe pa takvu potporu državne blagajne trenutno dobiva samo 61 jedinica lokalne samouprave. Time se u nepovoljan položaj dovodi preostalih 495 hrvatskih gradova i općina u kojima je vatrogastvo dobrovoljno, te se financira samo iz lokalnih proračuna što je često nedostatno za normalno funkcioniranje.
Vlada u ovoj godini planira izdvojiti 331 milijun kuna za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, dok je lani taj iznos bio 324 milijuna kuna. S druge strane, prema podacima Udruge gradova, županije, gradovi i općine u prošloj su godini osigurali su 676 milijuna kuna za vatrogasnu djelatnost, pri čemu su županije izdvojile 26 milijuna, gradovi 539 milijuna, a općine 110 milijuna kuna. Te brojke jasno pokazuju teret financiranja vatrogastva najvećim dijelom podnosi lokalna samouprava, koja izdvaja dvostruko više novca od središnje države. Zanimljivo je pri tome da lavovski dio držvne potpore odnose bogatiji gradovi i općine, koji izdvajaju znatno više od minimalne zakonske obveze od 1,3 posto poreza na dohodak koji im pripada. U praksi je tako u većim gradovima solidno financirano i profesionalno i dobrovoljno vatrogastvo, dok u većini malih općina i gradova s manjim proračunom nema dovoljno novca za zadovoljavanje minimalnih standarda vatrogasne djelatnosti.
Na nelogičnosti postojećeg sustava javno je nedavno upozorila saborska zastupnica SDP-a Brankica Crljenko, koja model financiranja vatrogastva ocjenjuje apsurdnim i nepravednim, a nezadovoljna je i vladinim kriterijima za dodjelu decentraliziranih sredstava.
– Gradovi i općine imaju zakonsku obvezu ustrojavanja učinkovite vatrogasne službe, dok država samo gradovima osnivačima javnih vatrogasnih postrojbi financira tu djelatnost. Ne treba posebno naglašavati da se državni proračun puni i na teret gra?ana koji prebivaju u 495 lokalnih jedinica koje nemaju osnovanu JVP. Takav model financiranja vatrogastva apsurdan je i nema ga ni jedna zemlja EU. Dodatno, kriteriji i mjerila za utvr?ivanje visine rashoda za zaposlene, te materijalne i financijske rashode nepotrebno su prekobrojni – trenutno ih ima 15 – i nisu svi provjerljivi. Samim tim, mogu se napuhavati od onoga koji dostavlja podatke, dok se sve podloge za utvr?ivanje ukupne visine materijalnih i financijskih rashoda u 2009. godini baziraju isključivo na procjeni. Cjelokupni sustav raspodjele decentraliziranih sredstava tako je netransparentan i može omogućiti malom broju činovnika da nepotističkim pristupom raspodjeljuju značajna sredstva, kaže Brankica Crljenko.
Postojeći sustav smatra neodrživim i zato što mali broj gradova i općina iz godine u godinu dobiva sve više decentraliziranih sredstava, dok najveći dio ne dobiva niti lipe. Rezultat toga je sve veći broj novih javnih vatrogasnih postrojbi, koje se formiraju bez da su zadovoljile osnovne kriterije, a nemaju ni sredstava niti opreme za funkcioniranje.
Gradovi i općine mogu biti i suosnivači JVP-a, te tako imati pravo na decentralizirana sredstva, iako su dosad tek rijetki iskoristili tu mogućnost, a većinom se radi o lokalnim jedinicama u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Saborska zastupnica upozorava i da kriteriji za dodjelu sredstava na samo dno ljestvice stavljaju one županije u kojima je procjenjeni rizik od požara najveći. Naime, Šibensko-kninska županija dobiva nešto više od 13,5 milijuna kuna proračunskog novca, dok, primjerice, Istarska županija ostvaruje pravo na 33,7 milijuna, a Primorsko-goranska na 33,1 milijun kuna.
Budući da većina općina i gradova nije u potpunosti mogla financirati protupožarnu zaštitu, jer im je država decentralizirala obvezu, ali ne i sredstva, Vlada je 2003. godine prvi put donijela odluku o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje vatrogastva. Time ipak nisu decentralizirana sredstva za protupožarnu zaštitu, nego su decentralizirane obveze samo profesionalnih javnih vatrogasnih postrojbi.
No, minimalni standardi koje propisuje Vlada nisu dostatni za financiranje vatrogasne djelatnosti niti u onim lokalnim jedinicama koje imaju pravo na decentralizirana sredstva. Primjerice, JVP Grada Rijeke prema Vladinoj odluci u 2009. godini ima pravo na 17,7 milijuna proračunskih kuna, ali kako taj novac nije dostatan za normalno funkcioniranje postrojbe, u gradskom proračunu osigurano je još 10,6 milijuna kuna.
Predsjednik riječkog Sindikata vatrogasaca Emilio Radošević ističe kako je velik problem što lokalne samouprave često ne pokazuju dovoljno sluha za vatrogastvo.
– Ne postoji zakonska obveza da lokalna samouprava ulaže u vatrogastvo iznad minimalnih standarda. Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija prepoznali su potrebu za financiranjem vatrogastva i moram reći da nam je stanje puno bolje nego kad smo bili pod MUP-om. No, u velikom broju manjih jednica po Hrvatskoj stanje je posve drugačije, a ponegdje lokalna samouprava niti ne poštuje procjene rizika od požara. Potreban nam je kvalitetan zakon o vatrogastvu, koji bi riješio i pitanje organizacije vatrogastva, ali i financiranja te mirovina, kaže Radošević.
Vatrogasni zapovjednik PGŽ i zamjenik načelnika Hrvatske vatrogasne zajednice Slavko Gauš, slaže se da je potrebna izmjena zakona koja bi obuhvatila ne samo financiranje, već i objedinjavanje vatrogastva u pravom smislu.
– Država je centralizirana i još uvijek zadržava strašno velik postotak novca. U pravom decentraliziranom sustavu svaki grad i općina mogli bi se brinuti o vatrogastvu i izdvajati svoja sredstva. Nelogično je da danas pojedine lokalne jedinice dobivaju sredstva, a neke ne. U Europi postoje različiti oblici financiranja, ponegdje sredstva daje lokalna samourpava, ponegdje država. Postoje modeli i gdje udio imaju i država i lokalna samouprava, no naš je model s financiranjem samo profesionalnog vatrogastva nelogičan, kaže Gauš.
– Ako sve lokalne jedinice imaju istu ustavnu i zakonsku obvezu za provedbu vatrogasne djelatnosti, a imaju, onda nepobitno sve imaju pravo i na pristup pomoći iz državnog proračuna pod jednakim uvjetima. Dakle, potrebno je dopuniti model financiranja vatrogastva po kojem bi sve jedinice lokalne samouprave uprihodile iz državnog proračuna dio sredstava za financiranje vatrogastva. Bez toga nema ravnomjernog sustava financiranja vatrogastva na cijelom području Hrvatske, zaključuje saborska zastupnica Brankica Crljenko.
* Samo 61 grad i općina, u kojima su osnovane javne vatrogasne postrojbe, dobiva državnu potporu *
* Vatrogastvo se godišnje financira s više od 900 milijuna kuna, od čega država ove godine osigurava 331 milijun kuna *
Profesionalni dobrovoljci
– Vatrogasci se ne bave samo gašenjem požara, već i velikim brojem tehničkih intervencija, spašavanja života i zaštitom od raznih ugroza, za što je potreban dobra tehnička obučenost. S druge strane dobrovoljno vatrogastvo nezamjenjivo je kod velikih požara otvorenog prostora, za koje je potrebno osigurati velik broj vatrogasaca na požarištu. Ali, problem je u tome što poslodavci dobrovoljce u velikom broju slučajeva ne puštaju s radnog mjesta u slučaju požara. Imali smo i slučajeve kad je dobrovoljac cijelu noć gasio požar, a u šest ujutro je morao natrag na posao. Radi se o humanom zanimanju i dobrovoljci bi morali imati podršku poslodavaca, smatra Emilio Radošević.
JVP pokrivaju 30 posto teritorija
Profesionalne vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj trenutno pokrivaju oko 60 posto stanovništva, odnosno 30 posto površine Hrvatske, uljučujući tek nešto više od polovine gradova i samo 14 posto općina. S druge strane, u 82 središnja dobrovoljna vatrogasna društva, posebice na priobalju, ima više od 200 zaposlenih vatrogasaca. Za njihove plaće i materijalne troškove novac mora osigurati lokalna samouprava, a u pravilu se radi o manjim gradovima i otočnim općinama.
U srednjoeuropskim zemljama, kao što su Slovenija, Austrija, Njemačka i Švicarska, protupožarna zaštita funkcionira na dobrovoljnoj osnovi, uz izuzetak velikih gradova.
Koliko se puta o ovome diskutiralo... Ali dobro, ako se počme napokon rješavati ovaj problem, mislim da nikome neće biti žao. u Neosporno je da je Hrvatskom vatrogastvu potrebna reorganizacija i pravedniji sustav finaciranja, ali prije svega, zakonski okvir koji bi to sve omoućio. U današnjim uvjetima u kakvim se nalazi ova država i sa ovakvom nesposobnom vladom, mislim da je pretenciozno i nerealno očekivati bilo kakav pomak na bolje.
Svaki gradjanin Hrvatske mora imati ustavom zagarantirana prava i na protupozarnu zastitu. Znaci iz pocetka nije pravedno da veliki gradovi (koji su odreda i bolje financijske moci) dobivaju drzavni novac za protupozarnu zastitu dok manji gradovi na to nemaju pravo. Kriterij da onaj tko ima JVP ima pravo na pomoc drzave je nepravedan, pa pomalo i blesav. On samo sto dovodi do hiperinflacije JVP u siromasnoj Hrvatskoj, za razliku od bogatijih Evropskih zemalja koji vecinu vatrogastva zasnivaju na dobrovoljnom. Po ovom kriteriju ce svaka "rupa" traziti JVP i imati pravo na JVP.
Dakle ili svi pod drzavne skute ili svi na lokalnu samoupravu.
Inace, kako je vec u Hrvatskoj moderno, treba provjerit ustavnost tog zakona (uredbe ili sta vec) na ustavnom sudu.
Konačno prava tema koju treba do kraja istjerati i definirati. Do sada se lovilo u mutnom i dalje če biti tako. Ja se osuđujem reći da vatrogastvo u Hrvata košta više od dvije miljarde kuna , ali bespotrebno jer nema reda i ne poštuju se planovi zaštite od požara i zakon o finaciranju i odgovornosti za zaštitu od požara. Jučer je gos. Vidošević izjavio jedan tekst, da dokad če se glasovi kupovati sa vatrogasnim vozilima tako duge nečw biti dobro u hrvatskoj. U tom pogledu se slažem jer po jednoj strani Đurđa dijeli vozila , po drugoj Friščić , a po trečoj Jarnjak , pitamo se dokle i zašto kad to nije po planu. Što želim , struku koja je nepristrana , a ne gnjurce koji se uvlaće u š,,,,,ak
Mi možemo ovdje temu iscrpljivati preko svih granica, ali nismo mi ti koji donosimo konačnu odluku, a čak se ni naši zapovjedici neć duže nemogu dogovoriti oko tih izmjena zakona o financiranju, jer su neke JVP potpisale ugovor sa susjednim općinama koje su postale suosnivači JVP i dobivaju taj novac i teško da će se oni odreći te love u korist DVD-a.
A kako se dijele vozila, a mnogi si nemogu priuštiti nova, za one za koje znam da su ih dobili isto tako sam siguran da će ih i održavati i čuvati, nažalost ima i previše onih koji ni ona vozila koja imaju ne čuvaju i ne održavaju. Danas se svatko snalazi kako zna i može, a kad će biti love da si svi mogu kupiti nova vozila nitko se neće štekati političarima da ih poklanjaju. U nekoj idučoj političkoj garnituri netko drugi će se opremati, a moglo bi biti i gore i mogli bi nne šljiviti vatrogasce ni toliko.
Dobro bi bilo saznati tko i kako, te uz čiji blagoslov izrađuje minimalne financijske standarde za JVP. Državni novac koji su ostvarili svi porezni obveznici u RH se dijeli bogatima, a siromašnima ne ostaje ništa.
Mislim da niste u pravu kad tvrdite da bogati dobivaju iz državnog proračuna u minimalnim standardima pa bih objasnio od čega se oni sastoje.
Financijska sredstva za JVP se uzimaju od poreza na dohodak po stopi od 1,3%. Dakle od građana koji rade na području tog grada ili općine od njihovih plaća odnosno poreza na dohodak a ne od svih građana ove države. Kod velikih gradova koa što je Zagreb, Rijeka, Split, Pule i slični ova stopa od 1,3% je dovoljna ili jako malo fali do iznosa minimalnog standarda. Tako u Gradu Zagrebu je iznos sredstava koji se ubere od poreza na dohodak po stopi od 1,3% je veći od minimalnih standarda pa na kraju godine se višak mora vratiti u državni proračun. Siromašne općine i gradovi nemaju dovoljno novca od poreza na dohodak po stopi od 1,3% pa se razlika do minimalnog standarda pokriva iz državnog proračuna, pa i od onog novca kojeg Grad Zagreb vraća n kraju godine u državni proračun. Tako da država ne pomaže bogate nego ipak siromašne općine i gradove koje ne mogu financirati JVP. Što se tiće pravednosti ovakvog naćina financiranja zbog onih osalih jedinica lokalne samouprave to je druga prića. Sigurno da bi država trebala dati svim općinama i gradovima barem 1,3% od poreza na dohodak za financiranje vatrogastva, to što ne daje to je problem politike koja je donijela odluku o decentralizaciji vatrogastva a zadržala financijska sredstva i daje ih na kapaljku tamo gdje stvarno mora. Sigurno u EU nemožemo ući s ovakvim načinom financiranja obveza općina i gradova to se mora mjenjati, kad to će visiti koliko nas EU pritisne pa i o ukupnom gospodarskom stanju.
na 03. rujna 2009 10:49
na 03. rujna 2009 11:04
na 03. rujna 2009 11:40
na 03. rujna 2009 12:06
na 03. rujna 2009 12:50
na 03. rujna 2009 13:48
na 03. rujna 2009 22:45
na 04. rujna 2009 09:15
na 05. rujna 2009 01:38