Prijava
Korisnik

Lozinka



Niste korisnik?
Klikni ovdje za registraciju.

Zaboravili ste lozinku?
Zatražite novu Ovdje.
Posljednji Članci
7. KUP spajanju usis...
6. Zimski KUP Rugvica
In mem. IVAN OSTREŠ
in mem. PAVAO IVANUŠ
15.TVN Novi Marof
VRIJEME

VRIJEME SADA
U KAŠTELIMA
Index opasnosti
od šumskih požara

Biometeorološka

PRAVILA PORTALA
TAGOVI:
GVZ, HVZ, UPVH, UPV Zagreb, Perinić, Jurin, Tucaković, Magdić, DVD, JVP, JPVP Osijek, vatrogasci, vatrogasni portal, Portal vatrogasaca Hrvatske dvd, pjena , vatrogasna vozila, vatrogasna oprema, vježbe, takmičenje, natjecanje, kornat, kornati, DUZS, 112, DIP, VOS, 911, vatrogasne postrojbe, vatrogasni, link, oprema, pjenilo, nosači, cijev, nosač, KAPS, Monitor, metalni, aparati, vatrogasne kacige, vatrene, acivi, Kaštela, dvd, mladost, Kaštel Sućurac, dom, video, vatrogasne, slike, bloger, blog, činovi, časnici, oznake, webmaster, mladež, žene, žensk, Kup, 193, akcident, batina, kaštela-tours, kaštela tours, vatro, Jadran Perinić, Jadran, Slavko Tucaković, Mladen Jurin, Jurin, Vuko, Slavica, Portal, navalna vozila, Holmatro, Vatropromet, Mistar,
Dobro dosli
Dražen Slavica: Moja istina o Kornatu
KORNATI

Moj cilj je istinu istjerati na čistac. Da se zna. Tek tada ću odlučiti što ću sa sobom, hoću li i dalje biti vatrogasac ili ću biti nešto drugo'

ZAGREB - Jesam, penjao sam se jednom uz vatrogasne ljestve i skidao mačku. Jadna se bila popela navrh električnoga stupa, dva je dana i dvije noći mijaukala, ljudi nisu mogli spavati, a mi joj, zbog opasnosti od strujnoga udara, nikako nismo mogli prići. Na dva metra bi joj prišli, ali dalje se nije moglo.

A znate kakva je mačka kada se uplaši, skočit će ti na onoj visini s kandžama u lice. Na kraju, kad više nisam znao što bih, naredio san neka joj naprosto primaknu ljestve. Tako je i učinjeno, mačka je jednostavno skočila na ljestve, i preko njih pobjegla na slobodu.

Svega ima u poslu vatrogasca. Ljudi to možda ne znaju, ali mi nismo tu samo da gasimo vatru, mi smo komunalna služba i obavljamo razne poslove na koje nas pozovu, postavljamo i skidamo državne zastave, izbavljamo ljude iz raznih nevolja, a takvih je poslova, na žalost, sve više, jer ljudi kao da su u ovo moderno vrijeme malo poludjeli, svašta im pada na pamet, pa ih onda treba spašavati. Naravno, time se bavimo samo u onoj mjeri koja neće ugrožavati naš osnovni posao.

Rođeni sam Šibenčanin, 1967. godište, završio sam za automehaničara, ali sam se 1985. prijavio u dobrovoljno vatrogasno društvo. Bio sam zaposlen na održavanju voznog parka u šibenskome cestovnom poduzeću, ali me je vuklo vatrogastvo. Ima u tom poslu neka vrsta adrenalina, koja oduvijek privlači mlade ljude da se prijavljuju u vatrogastvo.

Osim toga, čovjek se osjeća korisnim dok brani svoju okolinu od vatre ili spašava ljudske živote. Tko nije doživio, ne zna kakav je to osjećaj katkad i vlastiti život riskirati da biste spasili nekoga koga uopće ne poznajete. Poslije danima nazivate bolnicu, raspitujete se i kad vam kažu da se unesrećeni oporavlja, dirnuti ste kao da vam je rod rođeni. Taj se osjećaj ni sa čim ne može usporediti.

Život promijenjen u danu

1991. sam, kao i ostali, otišao u Domovinski rat, a 1992. se zapošljavam u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi grada Šibenika i postajem profesionalni vatrogasac. Prve dvije godine i tu sam radio na održavanju voznog parka, a zatim sam radio na smjenskim poslovima, u gašenju požara i spašavanju ljudskih života. Dakle, profesionalno sam nastavio raditi ono što sam već ranije radio kao dobrovoljni vatrogasac.

Godine 1998. bio je raspisan natječaj za vatrogasne tehničare, što je stepenica više u službi, pa sam i tu školu završio, zajedno s još četvoricom kolega iz Šibenika. Krajem iste godine upisao sam Visoku školu za sigurnost, smjer zaštita od požara. Bio sam izvanredni student, svim slobodnim danima putovao sam u Zagreb, i napokon sam 2003. diplomirao.

Nisam preskočio nijednu stepenicu u službi. Uspinjao sam se polako, poštujući neki red, ali sam već 2000. postao županijski vatrogasni zapovjednik. Tu sam funkciju obavljao do 2007., do kornatske tragedije. Od kraja 2004. bio sam i zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Šibenika. A onda mi se u jednome danu, u jednoj sekundi, promijenio život.

Teško mi je opisati što sam sve proživio. Teško mi je vraćati se u to vrijeme, još jednom prolaziti svaki taj trenutak. Nastojim razmišljati samo o onome što dolazi, biti okrenut prema budućnosti, ali možda ste u pravu, možda bih bio sretniji čovjek da sam ostao automehaničar. Iako se to nikada ne zna.

Meni je nakon što se tragedija dogodila i nakon što sam, pet dana kasnije, završio u pritvoru, bilo važno samo to da ostanem priseban, da ostanem normalan i da jednoga dana dokažem da nisam kriv. Sudsko vijeće je neki dan zaključilo da propusti koje sam, navodno, učinio nisu doveli do eruptivnog požara i smrti mojih kolega. Meni to jest nekakva satisfakcija, ali nikako dovoljna.

Želim da se pokaže da nije bilo propusta u mome postupanju. Znam da još uvijek ima ljudi koji misle drukčije. Ništa ne zamjeram, niti sam ijednoga trenutka zamjerao, članovima obitelji nastradalih. Da je, ne daj Bože, tako nastradalo moje dijete, bio bi mi kriv i Dražen Slavica i cijeli svijet. To je tako.

‘Bili smo premoreni’

Godinu dana sam bio na psihijatrijskom tretmanu. Sad sam, vjerujem, dobro. Bio je to jedan od onih tipičnih dana u ljetnim mjesecima. Puhala je od jutra jaka južina, što je već samo po sebi rizičan faktor za požare, bili smo pri kraju sezone, već prilično premoreni. Dan ranije buktio je veliki požar na Hvaru, gdje smo i mi poslali dio svoga ljudstva.

Sjećam se točno da smo do tog jutra imali četiristo intervencija u šezdeset dana. Ja kao zapovjednik nisam izravno sudjelovao u svih četiristo intervencija, ali svaka je prošla kroz moju glavu i u svakoj sam, barem u jednome segmentu, morao sudjelovati. To čovjeka sasvim smori.

Crne vijesti iz Vodica

Odmah je počelo s požarom na Kornatu. Ubrzo je planulo i kod Drniša, pa kod Šibenika. No, taj je požar brzo ugašen, a onaj drniški su lokalni vatrogasci uspijevali držati pod kontrolom. Zatim je planulo kod Vodica, i taj se požar vrlo brzo razvijao i prijetio katastrofalnim posljedicama.

No, to su bile okolnosti koje se, ipak, rutinski savladavaju, kao i u tisuće ranijih prilika, sve dok od zapovjednika gašenja u Vodicama, dakle zaobilazno, nismo dobili informaciju da su se vatrogasci na Kornatu našli u teškoj situaciji i da im treba pomoć. Nakon toga je svaka veza bila prekinuta, poklopio se niz nesretnih okolnosti, od nepokrivenosti Kornata mobitelskom vezom do niza drugih o kojima se u ovo vrijeme puno govorilo i pisalo, i dogodilo se ono što se dogodilo.

A šta je to bilo, ja ne mogu reći, jer ne znam. To već, evo skoro dvije godine ponavljam. Pa ljudi, ja sam bio četrdeset milja od mjesta požara, ja samo mogu imati pretpostavke, a nikako sigurna saznanja. Istina je, međutim, i to da su sve naše hipoteze, postavljene u tih prvih pet dana nakon tragedije, opstale do danas i potvrđene su u naknadnim ekspertizama. Nijedna nije pobijena.

Teško mi je kada netko od mene traži, pogotovo kada to čine članovi obitelji nastradalih, da kažem istinu o kornatskoj tragediji, kao da imam neka skrivena saznanja koja drugi nemaju. Nemam ih, niti ima načina da do njih dođem. Onaj dio istine koji je meni na raspolaganju, ja sam odmah i iznio.

Tren kad pada svaki sustav


Te je ljude požar naprosto pregazio. Jednostavno je prešao preko njih. Kada smo to saznali, mi smo u trenutku bili mrtvi ljudi. Nije nas više bilo.

To je ona situacija u kojoj svaki sustav pada. Nisam slutio da će me netko okriviti. Pet dana sudjelovao sam u istrazi okolnosti nesreće, izlazio sam na teren, surađivao s ljudima koji su došli s istražiteljima, a onda su oni u neka doba krenuli pretraživati moju financijsku dokumentaciju.

Pa kakve veze ima financijska dokumentacija s kornatskom tragedijom? Nisam to znao, ali kasnije sam shvatio da bi mi kožu s leđa oderali da su pronašli i najmanji manjak ili da im se dvije brojke nisu poklopile. Nisam bio član nijedne partije, niti sam bio ičiji čovjek. Ja sam bio samo vatrogasac, samo vatrogasni zapovjednik. Valjda me zato i nije bilo teško optužiti.

Šestog su me jutra pokupili ispred kuće dok sam išao na posao. Nisu mi odmah rekli da sam uhićen, nego da trebam dati nekakav iskaz. A onda mi je u stanici rečeno da sam lišen slobode.

Tad mi se izokrenuo cijeli svijet. Našao sam se u pritvoru, okružen sitnim lopovima, dilerima i razbojnicima, a za jednoga se pričalo i da je nekoga ubio. Ostao sam unutra pedeset četiri dana. Imao sam vremena da o svemu dobro razmislim. Što god se dogodilo, mislio sam, ako te i osude, ako završiš u zatvoru, jednom ćeš izaći i dokazati da nisi kriv. Ako ti to ne uspiješ, hoće tvoja djeca.

Drugi dan kako su me pritvorili, kćer mi je krenula u prvi razred. Bilo je svega u tih prvih nekoliko dana, svakako su je gledali, svašta dobacivali, ali onda su u školi intervenirali i poslije više nije bilo problema. Ali to se ne zaboravlja.

Djeca ne zaboravljaju. U Šibeniku je zatvor blizu bolnice, a naš sin je često morao na kontrole, pa kad bismo ga vodili i kad bi on pitao što je tamo, govorili bismo mu da su tamo zločesti barbe koji su nešto ukrali. I što mu sad reći, zašto mu se otac tamo našao? Nije to bilo lako, dijete pita. Na kraju smo mu uspjeli slagati da sam u zatvoru jer sam prošao kroz crveno svjetlo.

Nudili mu preseljenje

Bio je to udarac za obitelj. Tek smo se godinu ranije opet bili sakupili na jednome mjestu. Naime, sin mi je bio bolestan, dijagnosticirali su mu leukemiju, pa su on i žena dvije godine živjeli u Zagrebu, a mala i ja bili smo u Šibeniku.

Bilo je to teško vrijeme, on se u jednome trenutku našao na granici, rekli su da ima još tri mjeseca života, pitali nas želimo li da ostane u Zagrebu ili da ga zbog blizine transporta prebacimo u Split, ali onda se nešto dogodilo, u samo nekoliko dana preokrenula se situacija, izborio se, uz pomoć liječnika, za svoj život. I danas je dobro i zdravo, kao sva djeca. Ali baš kada smo izašli iz te krize i okupili se zajedno, dogodilo se ovo.

Nudili su mi, dok sam još bio u pritvoru, da se zajedno s obitelji preselim iz Šibenika. Time bi se smanjile tenzije i bilo bi nam lakše živjeti. Odbio sam, nisam htio da idem iz svoga grada. Iz pritvora sam izašao dva dana pred Svisvete. Kako nisam bio na sprovodima, obišao sam grobove svih nastradalih i zapalio im svijeće. Tada sam susreo neke od obitelji, popričao s njima. Jedni su prihvatili da nisam kriv, a drugi nisu.

Život na prekretnici

Moj cilj je istinu istjerati na čistac. Da se zna. Tek tada ću odlučiti što ću sa sobom, hoću li i dalje biti vatrogasac ili ću biti nešto drugo. Danas ne znam kakva će biti moja odluka. Iako bi mi, znam to, bilo teško bez ovoga posla.

On ispunjava čovjeka, ali i traži puno. Kada dođete na mjesto gdje se prije petnaest minuta dogodila teška prometna nesreća, morate djelovati brzo i efikasno. Tada, u toj zgužvanoj olupini, emotivno ne razlikujete čovjeka od lima. Samo nastojite što brže i bolje obaviti posao, spriječiti požar ili eksploziju.

Sjećam se, jednom smo nas trojica izvlačili mrtve iz auta. Kolega najednom zastane, ukoči se pred mrtvim, okrvavljenim muškarcem, i kaže: “Pa ovo je njegov tetak!” Drugi je kolega čas prije iz auta izvukao ženu, a nije prepoznao da iznosi vlastitu tetku. Takvim očima gledate na unesrećene. Drukčije se vatrogasni posao ne može raditi.

Opasnije je biti vatrogasac u Dalmaciji

Vatrogasni posao na kontinentu razlikuje se od posla u Dalmaciji.

Dalmacija je danas prenaseljena, previše se izgradilo, razvio se turizam, a sve su to, uz ljetne vrućine, nekakvi rizični faktori.

Stalna borba s vatrom

Kada postanete član nekoga dobrovoljnog vatrogasnog društva u Dalmaciji, ulazite u ozbiljan i opasan posao, u nešto što je katkad neprestani rad i neprestana borba s vatrom.

U unutrašnjosti je drukčije. Tamo su dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasni domovi mjesta društvenih okupljanja, a često i jedine kulturne i prosvjetne institucije u mjestu.

Vatrogastvo je na kontinentu u velikoj mjeri povezano sa zabavom i s učenjem o tome kako se zaštititi od vatre.

Puno je manje pravih požara. I jedna i druga strana ima svojih draži, ali činjenica je da je opasnije biti vatrogasac u Dalmaciji. Što opet ne mora ništa značiti, jer dovoljan je jedan ozbiljan požar da vam promijeni život.

Optužbe vatrogasaca

Zato nije dobro kada javnost neosnovano optužuje vatrogasce da nisu dovoljno efikasno intervenirali. Nama nije dopušteno da kažemo da smo nemoćni, koliko god požar bio velik. A onaj tko nikada nije ušao u vatru, ne može znati kako je to.
izvor: Jutarnji list
iskreni na 14.06.2009 15:15:16
Komentari
#1 bubamaraD

na 14. Lipanj 2009 18:50
Vjerujem da svi koji su pročitali ovo imaju suze u očima,jer sjećanja na tragediju isplivaju čim se ona spomene.Ne znam kako da ovo komentiram,da li su riječi uopće potrebne,i da li ja uopće imam znanja da nešto kažem Struka je rekla svoje !Tragedija se dogodila,i natrag više nema.Obitelji koje su izgubile svoje najmilije njima je najteže,ali vjerujem i da D.Slavica proživljava sve ovo jako teško i da će trebati stručnu pomoć da smogne snage za dalje.A što će odlučiti i da li dalje u vatrogastvu !? Dražene,poslušaj svoje srce i svoj razum,oni će ti reći da trebaš ići dalje u onome što voliš! Jer čovijek koji radi ono što voli jedino tada je sretan čovijek!
Bože,sačuvaj nas sve od ovakvih i bilo kakvih tragedija,a ako do njih i dođe,pošalji nam naše dobre,plemenite i stručne vatrogasce da nas spase!
#2 Kid

na 15. Lipanj 2009 12:08
Dražene, samo da te i ovako pozdravim i kažem ti da nisi sam u svojoj (našoj) tragediji.Mnogo više je onih koji te podržavaju i od prvog dana znaju da ti nisi kriv i da si radio po pravilu službe.
NISI TI UMANJIO OPERATIVNU MOĆ VATROGASNIH SNAGA TIH DANA.VATROGASCI-OPERATIVCI SU RADILI SVOJ POSAO KAKO TREBA. Neka se pokaže dokument i tko ga je potpisao o slanju kanadera ili je i to išlo na crno i ilegalno, a moguće sa provizijom.
Govorim ti i sada ono što sam od prvog dana kad sam ušao na portal rekao : Dražene i ja sam bio sa tobom u zatvoru 54 dana.I svaki "pravi" vatrogasac se tako morao osječati.
Tog dana na Kornatima se sakupilo još loših komponenti i situacija, a koji nisu od tada, nego se vuku "oduvijek".O svemu tome svake se godine "raspravlja" ali niša ne poduzima.Između ostalog i ovih dana sam svjedok na području djelovanja mog DVD da niti su očiščeni protupožarni putevi, niti je očiščeno uz željezničku prugu ( 12.06. u petak imali intervenciju br. 99/09, kad je vlak zapalio, vjerovali ili ne, na 19 mjesta uz prugu), nije ništa rađeno ni ispod dalekovoda, nitko ne održaje ni poljske puteve......... i tako dalje. Na mnoge prepreke nailazimo, a od nas vatrogasaca se traži da šta prije i šta brže stignemo i djelujemo i samo se traži tko je zapovjednik i ima li ovlasti i je li položia državni ispit,ima li SSS tehničkog smjera, koja mu je adresa, koji broj postoli nosi, ima li pasa ili mačku i kad se okotila..................
A onoga koji je umanjio operativnu moć vatrogasaca RH ili nemarom ili namjerno izazvao požar nitko ništa ne pita niti za što odgovara, a pogotovo ne plača kaznu a ni troškove naše intervencije.
Sezonskim vatrogascima nije se podigla novčana naknada ima tri godine.Da li je isti slučaj i sa Državnim službenicima, Saborskim zastupnicima, članovima Vlade i Predsjednikom RH ili onima koji svake godine odlučuju o visini te naknade.
Za nas ne rastu troškovi života i nama uvik mrvice.Do kada.
Oprostite svi, ali ja ne mogu kratko i ovo je ništa koliko toga još ima.
Veliki pozdrav Draženu Slavici i svim drugim kolegama vatrogascima ma gdje sada bili.Mi se vratili sa intervencije br.104/09.
#3 dac

na 15. Lipanj 2009 13:54
uzrok tragedija nikad nije jedan čimbenik nego niz faktora spojenih u jedno, sad si vi razmislite šta bi to sve moglo bit.... Sad
Ostavi komentar
Molimo logirajte se da ostavite komentar.
Ocjena
Samo korisnici mogu ocjeniti.

Molimo da se prijavite ili registrujete da bi ostavili Vašu ocjenu.

Još uvijek nije ocjenjeno.
Uvjeti objave:

UPOZORENJE
organizatorima
NATJECANJA
2019.

Studeni


9. Martinjski kup
"Dušana Koščića"

DVD Virje
REZULTATI


7. Kup u brzom
spajanju usisa

DVD S. Čiče


Prosinac


6. Zimski kup
Noć Vat. kaciga

DVD Rugvica



Zadnji komentari:
dvdd u 15:43:14
Konačno jedna doba vijest.
Mariner22 u 17:44:01
Čestitke učesnicima na rezultatima, i čestitke organizatoru!!!!
sbreza10 u 00:53:29
ČESTITAM! Konačno struka na zapovijednom mjestu! To me podsjeća na osamdesete go...
umorno_oko u 17:02:55
Bravo cure! I momci, naravno!
Kid u 15:02:07
čestitke i pozdrav svim vatrogascima povodom našeg blagdana svetog Florijana (Cv...
dvdd u 18:57:44
HVALA!
dvdd u 18:39:13
svaka čast
iskreni u 06:05:56
Sretan Božić!
maska112 u 15:53:00
Jel je došao rikverc , ili več odlazi ?
Mariner22 u 23:54:54
SRITNO VAM KOLEGE SA NOVIM VOZILOM
ZADNJI OGLASI:
Acivi u 07:09:54
[big]DVD Veliko Trgovišće prodaje navalno vatrogasno vozilo Renault G230, dupl...
DVDBarilovic u 08:21:27
Prodaje se vatrogasno vozilo za prijevoz vatrogasaca sa 6 sjedećih mjestai odvoj...
vatrogasacmato u 18:13:16
[b]prodaje se Izolirni dihalni aparat MSA AUER BD 96[/b] PGD Tržec, Tržec 45B...
vatrogasacmato u 08:21:36
[b]MAGLITE - več artiklov v kompletu[/b] -
PGD Tržec, Tržec 45b, SI-2284 Videm...
Acivi u 08:06:01
[size=12]Prodaju se vatrogasne trodjelne rastegaće. [b-
]Dubravko Regović[/b]...