Kada su u pitanju strukturni požari i uopće intervencije toga tipa, iako uvijek može bolje, mislim da možemo biti zadovoljni. Kod požara raslinja koji traju okvirno do 24 sata ili je na požaru angažirano do 50 sudionika, te intervencije također mogu dobiti dobru prolaznu ocjenu. Onoga trena kada te, dakako, okvirne brojke budu premašene dolazi u najmanju ruku do konfuzije, a stvarno do taktičkog rasula. Bez obzira na to što će netko to zlurado komentirati i reći to se događa negdje drugdje, jer u nas toga nema, nažalost, to je pravilo, što proizlazi iz nekih činjenica koje ću navesti. Od toga nije izuzet nitko iz hrvatskog vatrogastva, jer sam ga imao prilike upoznati »iznutra« a znam koliko naše društvo to košta. Ne izrađuju se stvarne, temeljite analize požara, a odluke se baziraju na statističkim podacima koji nemaju istovrsnu bazu i pristup. Dapače, postoji totalna improvizacija u prikupljanju podataka. Prikupljeni podaci nisu grupirani ili sortirani, pa se daje jednaka važnost izgorjeloj površini na pristupačnom i teško pristupačnom području, jednakaivažnost se daje požaru na zapuštenoj poljoprivrednoj površini i zaštićenom biljnom području, ne uvažavaju se različiti meteo uvjeti.
Dakle, statistički se kaže kako je toliko i toliko požara bilo do toliko izgorjelih hektara, a ne uvažavaju se navedeni različiti uvjeti i podneblja. Za usporedbu, statistička izvješća su neprimjerena tako da npr. kad bi ih usporedili s požarima u naseljenim mjestima zvučalo bi kao da su izgorjeli »blokovi gradskih površina« ili »neke veće i manje zgrade«. Na ovo više autora već dvadesetak godina upozorava, ali se nije maklo s mjesta. I dalje, pa i uz računalni pristup, svatko o istom događaju prikuplja podatke na svoj način, bilo to vatrogasci, šumari, policija ili drugi. Inače, u izvješćima se može naći kolike su neke od šteta od požara, ali ne i stvarni trošak i popratne štete koje su tada nastale. Na osnovi takvih izvješća donose se »strateške« odluke.
Postojeći sustav financiranja vatrogastva operativno preslikan na neku drugu djelatnost, na primjer, na policiju izgledao bi ovako: U 60-ak općina i gradova država mimo »načelnika policijske uprave« (žup. vat. zap.) financira »policijske« postaje (JVP) koje su osnovane za njihovo ograničeno područje. Drugih 500-tinjak općina i gradova same financiraju svoje postaje, od kojih većina »policajaca« (vat.) može pripomoći kada mu završi radno vrijeme u nekoj tvrtki ili ako se tijekom ljeta dodatno angažira. »Načelnik policijske uprave« (žup. vat. zap.) o trošku županije sjedi u »prometnoj policiji« (vat. zajed.) ili ponegdje, što nije po zakonu, zajedno s tajnicom sjedi o državnom trošku u najbrojnijom gradskoj postaji (JVP). »Ravnatelj policije« (glav. vat. zap.) stoluje u »središtu interventne policije « (Služ. za vat.). »Sigurnosna služba« (DUZS) koordinira sve intervencije, a nadzor nad funkcioniranjem svega toga periodično obavljaju »vojni policajci « (insp. zašt. pož. MUP). Država kroz »vojnu strukturu« (MUP) ponekom od »policijskih« postaja (JVP) donira neko vozilo, koje usput nije tipizirano, a drugi kako se snađu. Sve vodeće funkcije zauzeli su »pravnici« (inž. zašt. pož.), jer »kriminaliste« (visoko obrazovane vatrogasce) nitko ne školuje. Uostalom, školovanje »policajaca « (vat.) obavlja tko stigne. To je sustav koji gradimo godinama izjavio je državni vatrogasni »autoritet«.
E, a da bi se prikrili problemi koji se javljaju kod požara raslinja s velikom zahvaćenom površinom i dužim vremenom trajanja unaprijed se vade usporedbe s drugima i kaže se: Vidite, osim nekog drastičnog izuzetka, mi smo dobri ili se za sve krivi vrijeme i globalno zatopljenje.
Na nedavno održanom seminaru grupa znanstvenika (dva prof. dr. sc., jedan doc. dr. sc. i tri dipl. ing.) dali su svatko iz svoga područja stručna priopćenja i poglede na problematiku požara raslinja za koje se u Republici Hrvatskoj izdvajaju pozamašna sredstva.
Nakon izlaganja na seminaru je predviđeno vrijeme za stručni osvrt vatrogasnih zapovjednika. Nažalost, stručni osvrt je izostao.
Tako su ostale zapamćene riječi znanstvenika »kako nije prepoznata vrijednost« nekih projekata i razočaranje kako je »prvi red« izostao iz rada seminara, jer su sudionici iz »prvog reda« bili nazočni samo prvim dvama izlaganjima.
»Prvi red« su sačinjavali glavni vatrogasni zapovjednik RH, pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za priobalje i županijski vatrogasni zapovjednici s priobalja.
I tako je jedan seminar u jednom priobalnom gradu, seminar koji je dobro zamišljen i za koji su organizatori dobili pohvalu, razotkrio stvarnost. Je li to nesposobnost ili nešto drugo?
Činjenica je da u Republici Hrvatskoj ne postoji sustavno educiranje svih sudionika koji se uključuju u gašenje požara raslinja. Vježbanje iskakanja iz helikoptera je vrhunac uvježbavanja, a ono je tek prijevoz do požara, nakon čega slijedi posao koji se nikad u taktičkom pogledu ne uvježbava. Ne postoji sustavno pripremanje zapovjednika za intervencije na požarima raslinja. Postrojbe koje se uključuju u gašenje su mnogobrojne, ali s malim brojem pripadnika, na čijem čelu se uvijek nađe nadobudan »šef«. Kakva takva statistika u izvješćima s intervencija otkriva odnos: jedno vozilo i maksimalno 3 vatrogasca. U praksi to znači, vojnim rječnikom izraženo, da imamo oklopno-mehanizirane postrojbe i zrakoplovstvo, ali ne i pješaštvo.
Pojedinačni seminari i drugi skupovi nisu sustavno educiranje, jer na njima sudjeluju oni koji to žele i koji mogu platiti popratne troškove. Naši »stručnjaci«, dakako, ne o svome trošku, godinama odlaze na domaće i međunarodne seminare, ali nigdje nisam pročitao širi stručni osvrt ili prezentaciju, iz koje bi većina mogla izvući pouku, na temelju koje bi se »sustav« unaprijedio. Neke dobre iznimke ne čine »proljeće«, a za napise tipa izletničkih dojmova ne treba trošiti riječi.
Devedesetih godina prošlog stoljeća strani su stručnjaci posjetili naša područja i, između ostalog, preporučili formiranje agencije koja bi objedinjavala svu odgovornost vezanu za požare raslinja, uključujući vatrogastvo, šumarstvo, zrakoplovstvo itd.
Nakon izlaska vatrogastva iz MUP-a tim tragom su određeni ljudi pokušali formirati »agenciju«, ali su se razišli. U međuvremenu se rodila »DUZS« u kojoj su ambiciozni pojedinci, po njihovu mišljenju, izvisili. Sada treba ispraviti »nepravdu« i dati im ponovo priliku. Slažem se da treba jedinstvena vatrogasna organizacija, ali ne neka agencija za zadovoljenje apetita grupe ljudi. Da se hoće stvarno nešto sustavno uraditi na unapređenju vatrogastva, za to se može iskoristiti HVZ.
Uostalom, da se stvarno hoće nešto uraditi na unapređenju struke vezane za požare raslinja i šire, tada bi se »prvi red« mogao nametnuti i kroz DUZS, ali odnos prema znanosti, kao u navedenom slučaju, ne može i neće nikada do toga dovesti.
Imamo dovoljno »sirovine« za stvoriti sustavnu organizaciju, ali sve ovo previše dugo traje. Novi dugo najavljivani zakon neće ništa sustavno riješiti jer su u igri isti ljudi koji svoju snagu crpe iz politike, a ne iz struke i ne mogu donijeti novine.
Zato skidam kapu aktualnom predsjedniku HVZ i očekujem da Zajednicu izvede na vatrogasnu pozornicu preuzimanjem vodeće vatrogasne uloge.
Iako sa nekim ocjenama Miše nisam na istoj valnoj duljini,iz teksta se vidi da progovara pravi vatrogasac sa terena, i čovjek upućen u problematiku vatrogastva pogotovo u ovom našem dijelu države /a to znam i iz osobnog iskustva/.
Pogotovu je činjenica da sustav ne funkcionira kada se na terenu nađe veći broj postrojbi na većim intervencijama otvorenog prostora, tu puca po svim šavovima.....
Gospodin Miloslavić je iskusan vatrogasni operativac ovim člankom je dotakao srž problema naše organizacije. Mogu potvrdit da postoji dokument (studija) koja se u ovom tekstu spominje koja je trebala saživjeti, postojala su i sredstva Svjetke banke za zaštitu šuma od požara koju je država RH iskoristila (neznamo gdje) od kojih je opremljen Vatrogasni operativni centar Varaždin, te se trebalo opremiti i sedam priobalnih VOC-eva, kojih danas nema. Grupi ljudi očito i danas ne odgovara jedinstvena Vatrogasna organizacija sa svojim učilištem kao temeljem razvoja i unaprijeđenja zapovjednog kadra, osmišljavanja prihvatljive taktike, i pračenja svjetskih dostignuća, te učenja na tuđim greškama, a ne na svojim.
na 15. travnja 2009 00:47
na 15. travnja 2009 11:26