Katastrofalna organizacija.
Osjeèki vatrogasac Tomislav Katalin uoèio je kako Državna uprava za zaštitu i spašavanje, koja bi trebala brinuti o svojim vatrogascima, to ne èini na najbolji naèin.
Da nije naše matiène postrojbe i zapovjednika koji nam iz Osijeka rješava kacige, poneki prsluk, rukavice, naoèale, te brojnu drugu opremu, ne bismo mogli napraviti ništa. Mi na Korèuli ili negdje kod Metkoviæa, a iz Osijeka nam moraju stiæi èizme ili vreæe za spavanje. Ma katastrofa od organizacije - kaže Katalin istièuæi nejasni razdjel odgovornosti izmeðu Vatrogasne zajednice i Državne uprave za zaštitu i spašavanje, pod èijom bi jurisdikcijom trebali biti profesionalni vatrogasci.


Ali. Od 92 profesionalna vatrogasca u Osijeku, 36 ih je u interventnoj skupini, što znaèi da je ljeti vrlo teško uskladiti djelovanje postrojbe u matiènom Osijeku, ali i popunjavati nedostatak struènih vatrogasaca uz jadransku obalu i na otocima. Zapovjednik Boris Banjan istièe kako osjeèki vatrogasci nerijetko uopæe ne koriste godišnji odmor.
Posljednjih deset godina situacija je sve lošija, èemu svjedoèe sitne stvari koje je u sustavu za sada nemoguæe poboljšati. Primjerice, trivijalnost poput promjene nekoliko pari èizama za veæi broj nemoguæe je uèiniti godinu dana. Objašnjenje koje stigne do nas glasi - proraèun za ovu godinu je popunjen, napišite potrebu sada pa æemo je uvrstiti u proraèun sljedeæe godine. Takvo je stanje dugoroèno neodrživo i reforme su prijeko potrebne. Inaèe, osjeèki vatrogasci su iznimno cijenjeni meðu kolegama na Jadranu gdje je situacija u vatrogastvu i organizaciji još lošija, a potreba mnogostruko veæa - kaže Banjan.

NA POŽARIŠTE U TENISICAMA,
Tužna prièa o kornatskoj tragediji probudila je smionost i “razvezala jezik” profesionalnim borcima protiv vatrene stihije. Ne štedeæi nikoga, osjeèki su vatrogasci redom “palili vatru” na mjestima gdje najviše boli - u vatrogasnom sustavu.
Rijeè je o spletu nesretnih okolnosti. Nitko od nas ne zna što bi se dogodilo da se naðemo u takvoj situaciji i teško je upirati prstom u krivca za pogibiju na Kornatu jer cijeli sustav nije dobro organiziran. S nama su u proteklih deset godina, koliko odlazimo ljeti na Jadran, redovito nekakvi amateri ili “devedejci” (èlanovi mjesnih dobrovoljnih vatrogasnih društava, op. a.). Nemamo ništa protiv njih, dapaèe, ali kada u akciji gašenja morate više paziti na kolegu “devedejca” sa srèanom manom ili èak astmom i aritmijom srca, kao što je bio jedan sluèaj, onda to ne može biti dobro. Takoðer, mnogi od tih ljudi ne znaju se niti popeti u helikopter ili u odluèujuæem trenutku kažu da se boje, prièa nam vatrogasac Darko Kutnjak.
Manjkavost u kontroli sudionika u gašenju požara ogleda se u, kako osjeèki vatrogasci kažu, “manekenima”. Naime, tako nazivaju dobrovoljce i, u principu, dobre, ali nestruène ljude koji idu na požarište u tenisicama i s “Ray-Ban” sunèanim naoèalama na glavi.

OSTAVLJENI 12 SATI.
Takoðer, šokantno svjedoèenje o zaboravljanju vatrogasaca na požarištu, donose i Osjeèani.
Jednom smo 12 sati bili ostavljeni na nekoj planini na Korèuli.
Bez hrane, bez vode, bez radioveze... Helikopter koji nas je dovezao nije mogao doæi po nas pa kada su se konaèno sjetili da postojimo, javili su nam mobitelom da se pješice spustimo do jednoga mjesta. Hodnja po kamenitom i teškom terenu trajala je tri sata. Iscrpljeni smo bili kao nikad, a nismo napravili ništa. Sve zbog loše organizacije. Vjerujte nam, da nemamo svoje mobitele, bili bismo izgubljeni. A pokrivenost signalom kojim se hvale mobilne kompanije, je prava laž. Svaki od nas zna bar nekoliko mjesta gdje su telefoni mrtvi - naizmjence su pripovijedali osjeèki vatrogasci Davor Škarica, Marijan Bogut, Josip Šubiæ i Vjeko Pejiæ.
Šokantna svjedoèenja nastavila su se nabrajanjem brojnih pogrešaka kao što su: slanje ljudi bez najosnovnijih znanja o gašenju i najosnovnijih dijelova opreme na požarište; shvaæanje požara na nedovoljno ozbiljan naèin; vatrogasnu politiku kroje oni koji nikada nisu gasili požar; amateri, kao i oni koji ih upošljavaju, na požarištu vide samo priliku za sezonskom zaradom, ali ne vide opasnosti; struka najmanje govori o vatrogastvu; mirovinski zakon prema kojem vatrogasac mora raditi do 65. godine želi li u punu mirovinu... Vatrogasci bi tako mogli nabrajati unedogled, a tek su naèeli probleme koji su vjerojatno i u korijenu kornatske tragedije u kojoj je život izgubilo 12 vatrogasaca. Kako Osjeèani sami za sebe kažu - oni su buntovnici s razlogom!

Preneseno sa: GLAS-SLAVONIJE

iskreni na 25.09.2007 07:56:59