Zašto meðu imenima, prezimenima i iskazima koji cure iz nadležnih državnih tijela nikako nema imena pilota helikoptera koji je 30. kolovoza prevozio vatrogasce po otoku Kornatu i njegove verzije dogaðaja? Razlog je u vrlo revnoj kontroli svake informacije koja dolazi iz službenih izvora, te u tome što uloga helikoptera nikako nije nepostojeæa ili sasvim zanemariva. Ako se htjelo služiti istini, zašto istražni organi drugog dana po nesreæi nisu pozvali novinare da snime sporni kornatski helikopter i da se uvjere u kakvu je stanju

Na novinarsko pitanje zašto do današnjeg dana nije poznato ime i prezime pilota helikoptera koji je 30. kolovoza prevozio vatrogasce po otoku Kornatu, predsjednik Republike Stipe Mesiæ u srijedu je odgovorio da je tome tako vjerojatno stoga da bi se èovjeka poštedjelo uznemiravanja i da bi ga se zaštitilo od komunikacije sa svima onima koji se ne bave istragom o kornatskoj pogibiji dvanaestorice gasitelja. Taj bi argument bio èvrst i sasvim prihvatljiv, da nije èinjenice koja kazuje kako je ime vojnog pilota koji je upravljao helikopterom Mi-8 na Kornatu zapravo jedino ime u ovoj tragiènoj prièi koje se drži u najstrožoj tajnosti: državni istražitelji u optjecaj su odmah pustili ime osumnjièenoga za izazivanje požara (Paško Petrina), premda æe njegovu krivnju biti gotovo nemoguæe dokazati, a prije koji dan netko iz istražnih tijela novinarima je doturio i ime i prezime pilota kanadera koji je 30. kolovoza gasio kornatski požar. Njegovo ime je Stjepan Leškoviæ i djelatnik je Ministarstva obrane, jednako kao i onaj nepoznati pilot helikoptera: pripadnost Oružanim snagama nije, dakle, kriterij za zaštitu identiteta uèesnika akcije na Kornatu.

Policijska efikasnost.
Nema, naravno, nièeg sluèajnog ili spontanog u tome što je javnost saznala za spomenuta dva imena. Osumnjièeni Petrina prokazan je javnosti kako bi se manifestirala policijska efikasnost u istraživanju uzroka požara i kako bi se smjesta moglo imati dežurnog krivca. Leškoviæevo ime i dijelovi njegova iskaza vojnim istražiteljima dostavljeni su probranim novinarima kako bi se javnosti podastrlo opravdanje za hapšenje i pritvaranje, sad veæ bivšeg, zapovjednika šibenske Javne vatrogasne postrojbe Dražena Slavice: Leškoviæ je posvjedoèio da mu je Slavica – unatoè njegovu, Leškoviæevu, protivljenju – zapovjedio da napusti Kornat neposredno prije razbuktavanja požara, te da se prebaci na gašenje vatre u okolici Vodica. Nema nièeg sluèajnog ni u objavljivanju probranih dijelova iskaza koji je jedini preživjeli vatrogasac Frane Luèiæ dao policajcima nekoliko sati poslije nesreæe, pri èemu je sasvim nejasno kako su i zašto lijeènici dopustili policiji da odmah saslušava èovjeka kojemu je najmanje polovica tijela bila teško opeèena. Nacionalu je taj iskaz stigao iz istražnih izvora, te bi trebao sugerirati da vojni helikopter i pilot helikoptera nisu imali nikakvu ulogu u tragediji. Luèiæ nije naveo da ih je helikopter zalio kerozinom (što nikad nitko i nigdje nije spomenuo ni kao moguænost), da je helikopteru bio ošteæen spremnik s gorivom ili da je udario u stijenu – tumaèe instruirani novinari iskaz preživjelog, i odmah potom spremno zakljuèuju kako se, dakle, ništa od toga nije ni dogodilo i kako su ovim iskazom pobijene sve špekulacije o važnoj ulozi pilota.

Sudeæi po Nacionalovu izvještaju, Frane Luèiæ, koji je iskaz davao u okolnostima borbe za život, nije spomenuo ni ošteæenje gume na helikopterskom kotaèu. To ošteæenje, meðutim, izrijekom su potvrdili glavni državni odvjetnik Mladen Bajiæ, ravnatelj policije Marijan Benko i glavni policijski istražitelj Ivan Nað na prošlotjednoj konferenciji za novinare. �ijoj verziji vjerovati? Pametno je vjerovati trojici najviše pozicioniranih istražitelja, ali onda dolazi u pitanje navodno neupitna i navodno sveobuhvatna istina iznesena u Luèiæevu svjedoèenju.

Zatajeno ime.
E sad, zašto meðu imenima, prezimenima i iskazima koji cure iz nadležnih državnih tijela nikako nema pilotova imena i njegove verzije dogaðaja? Ako odbacimo Mesiæevo tumaèenje kao neutemeljeno, razlog je u vrlo revnoj kontroli svake informacije koja dolazi iz službenih izvora, te u tome što uloga helikoptera nikako nije nepostojeæa ili sasvim zanemariva. Sjeæate li se, uostalom, nedavne vukovarske helikopterske nesreæe u kojoj su tri osobe poginule, a još ih je nekoliko ozlijeðeno? U roku od dvadeset i èetiri sata bilo je poznato ime vojnog pilota Roberta Gariæa kojeg se uskoro neizravno poèelo okrivljavati za pad letjelice. U kornatskom sluèaju, ime pilota – koji je, po Feralovim neslužbenim informacijama, stacioniran u Zrakoplovnoj bazi Luèko – ne zna se ni tri tjedna nakon tragedije. Zašto je Gariæ manje važan od pilota koji je prebacivao vatrogasce na Kornat? Zašto se Gariæa moglo izlagati uznemiravanju, a njegova kolegu valja poštedjeti takvih situacija? Ako se htjelo služiti istini, zašto istražni organi drugog dana po nesreæi nisu pozvali novinare da snime sporni kornatski helikopter i da se uvjere u kakvu je stanju?

Sva je prilika da je predoèavanje istine obiteljima poginulih i javnosti ovdje bilo od sporedne važnosti. Nedvojbeno je da su državne strukture dosad uložile silan napor da sakriju pilotovo ime i da sakriju helikopter od nepoželjnih oèiju. Nedvojbeno je, takoðer, da svaki pokušaj javnog propitivanja pilotove odgovornosti rezultira nervozom i nadmenim teoretiziranjem vojnog i policijskog vrha. Da su na stolu samo ove dvije-tri èinjenice, i to bi veæ bilo dovoljno da se u svakom zdravom mozgu porodi sumnja o zataškavanju i o intenzivnom uplitanju vojske u istragu o jednoj civilnoj nesreæi. Da se porodi sumnja o skrivanju pune i cjelovite istine, koja je nesumnjivo veæ sad poznata istražnim tijelima, zarad viših ciljeva. A nikako nije rijeè o samo navedene dvije-tri èinjenice...

Nitko još nije suvislo objasnio kako su trinaestorica vatrogasaca mogla zadobiti tako teške opekline po èitavom tijelu ako je gorjela samo rijetka trava koja nije dosezala ni do koljena: na osnovu razgovora s nekolicinom iskusnih vatrogasaca i vatrogasnih zapovjednika, Feralovi su novinari došli do zakljuèka da sagorijevanje niske trave nikako nije moglo proizvesti tako straviène rane, ma kako jak bio vjetar koji je nosio vatru. Morao je gorjeti benzin ili neki slièan ugljikovodik, a ugljikovodik je – prema prvim i tada još nedovoljno kontroliranim izjavama splitskih lijeènika – naðen na tijelima nastradalih gasitelja. Ako nije gorio benzin koji su vatrogasci nosili sa sobom, a tako su konstatirali državni istražitelji, otkud ugljikovodik na tijelima?

Sumnjivi helikopter.
Najlogiènije je posumnjati na helikopter koji je najmanje dva puta prelijetao preko podruèja na kojemu je vatra dostigla ljude: ta sumnja bit æe opravdana sve do trenutka obznanjivanja pilotova vjerodostojnog iskaza, do objave potpuno preciznih termina i koridora leta helikoptera i krajnje preciznih kornatskih lokacija na koje se helikopter spuštao i pokušavao spustiti, te do istine o tome što se s letjelicom dogaðalo nakon što je napustila požarište. Uostalom, šibenska Vatrogasna zajednica nije valjda bez ikakva razloga donijela odluku da se ubuduæe na intervencije neæe letjeti helikopterima.

Nitko još nije ni pokušao razložiti zašto se i kako veliki broj pripadnika HV-ove Bojne za specijalna djelovanja, što je stacionirana u Puli, u neobièno kratkom roku prebacio u blizinu Kornata. Feralove vrlo pouzdane informacije kažu da angažman vojnih specijalaca nije zatražio nitko iz vatrogasnog sustava, nitko iz Gorske službe spašavanja i nitko iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Pokret jedinice naložio je ministar obrane Berislav Ronèeviæ (ne zna se je li se toga samostalno dosjetio ili mu je netko nadreðen sugerirao takav potez), a zapovijed je operativno proveo naèelnik Glavnog stožera general Josip Luciæ: Ronèeviæ i Luciæ, zajedno s generalom Kruljcem i još nekolicinom visokih èasnika, takoðer su se munjevito ukazali u blizini Kornata. Prisutnost najelitnije vojne postrojbe koju Hrvatska ima i prisutnost najvažnijih ljudi u Oružanim snagama na mjestu civilne nesreæe – u najmanju je ruku èudno. Još je èudnije da su specijalci tokom cijele noæi èuvali požarište, te osiguravali mjesto tragedije i materijalne dokaze: tko ih je ovlastio da se bave civilnim poslom i zašto?

Moglo bi se naširoko razglabati o vojnom kršenju zakona i Ustava, ali suštinsko je pitanje u èemu se sastojao interes Oružanih snaga da na opisani naèin reagiraju na dogaðaj u kojemu je, prema Ronèeviæevim rijeèima, vojska bila "samo prijevoznik". Na to nitko i ne pomišlja dati odgovor, jer je valjda samorazumljivo da se antiteroristièke jedinice, predvoðene ministrom obrane i šefom generalštaba, šalju na lokaciju stradanja vatrogasaca. Je li uloga vojske i vojnika, ipak, bila malo ozbiljnija od prijevoznièke? Bi li prava istina o Kornatu predstavljala preteško svjedoèanstvo o – ponajprije, tehnièkom i materijalnom – rasulu u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu? Je li se netko, uoèi izbora, odluèio skriti od odgovornosti?

Zdravorazumska pitanja.
Moglo bi se ovako nanizati još jako puno zdravorazumskih pitanja, ali sva æe ona naiæi na organizirani zid ignorancije i službenih fraza o istragama koje traju, s tim da o onoj ekspertnoj, što je poèela prije desetak dana, još nema ni glasa. Trajat æe svaðe lokalnih vatrogasnih šefova, prijetit æe se ostavkama, odvijat æe se pravne zavrzlame u vezi s dvojicom pritvorenika, medijski prostor posveæen Kornatu sve æe se više sužavati, ožalošæene obitelji nastojat æe se umiriti materijalnim dobrima i, sva je prilika, kupovina vremena bit æe jedina istražna strategija. A vrijeme æe se kupovati doziranim informacijama iz pouzdanih službenih izvora, koje æe iæi u prilog onome što je oglašeno dok istraga još formalno traje: krivi su pokojni Dino Klariæ, Paško Petrina i Dražen Slavica.

Umjesto brzinske promocije krivaca, civilni i vojni istražitelji bili bi vjerodostojniji da su javnosti, pozivajuæi se na èvrste dokaze i argumente koje posjeduju, prezentirali što su svi ukljuèeni u kornatsku intervenciju èinili i govorili od 13 sati do 19 sati i 30 minuta 30. kolovoza 2007. godine, i to iz minute u minutu. Državni bi vrh, pak, bio puno vjerodostojniji kad ne bi zabijao glavu i pijesak, pa tvrdio da "sustav vatrogastva funkcionira" i da ga "ne treba mijenjati".

Preneseno sa: FERAL

iskreni na 23.09.2007 13:51:34