Ranjeni su satima čekali pomoć u uvali Šipnata

Našoj se redakciji javio i vatrogasac iz JVP Šibenik koji je stigao na otok Kornat neposredno nakon tragedije, a koji je, ogorčen zbog postupaka vatrogasnog zapovjedništva tog kobnog četvrtka, odlučio istupiti i ispričati o potpunom organizacijskom kaosu koji je vladao prilikom akcije spašavanja unesrećenih vatrogasaca, te ostalim okolnostima tragedije kojima se osvjedočio.

On ovom prilikom nije želio otkriti svoj identitet, strahujući da bi mogao izgubiti posao.

U četvrtak, 30. kolovoza oko 14 sati poslijepodne, premda je trebao biti slobodan, pozvan je u Vatrogasni dom. Pitao je što se događa, no dobio je odgovor kako gori na Kornatima i pored Vodica, ali niti riječ o tragediji. Oko 16 sati zajedno s još petoricom vatrogasaca pripremao se za odlazak na Kornate. Mislio je da ide na čuvanje požarišta, što je uobičajena vatrogasna praksa.
- U Mandalini smo se na helidromu sastali s dvije grupe DVD-aca. Za jednu sam siguran da je bila iz Tisnog. Nešto se ružno osjećalo u zraku. Moje kolege iz JVP-a stalno su pričali na mobitele, pogledavali se. Oko 17 sati preko radio veze iz automobila sam čuo Joška Klarića kako govori da je našao Ivicu Crvelina i još jednog momka, mrtve. Šok i nevjerica preplavili su nas. Neposredno nakon toga dvojica iz JVP Šibenik dobili su direktivu da grupe iz DVD-a otpuste kućama – prepričava vatrogasac koji kaže da je u više navrata pitao svoje kolege što se događa, no nitko mu nije ništa htio reći. Neizvjesnost je trajala do otprilike 19 sati, kada su stigli Volimir Milošević, Dražen Slavica i Jordan Žaja. Slavica je insistirao na tome da se svi ponašaju kao da se ništa ne događa jer su na helidrom već stigli novinari. U jednom trenutku zazvonio mu je mobitel, a nakon kraćeg razgovora zapovjednik je raširio ruke i kazao: Ne mogu virovat, javili su na televiziji. Uskoro je stigao i helikopter.

SLAVICA: IONAKO NEMAM ŠTO RADITI NA KORNATIMA
- Slavica je pitao kopilota može li ga odvesti i vratiti s Kornata, ali kopilot je kazao da nema takvo naređenje. Slavica je odgovorio da će tada ostati jer „tamo ionako nema šta raditi“. Put do Kornata prošao je uobičajeno; nitko od nas ne voli helikoptere i ne drži ih pouzdanima obzirom da znamo koliko su stari – priča vatrogasac, te nastavlja da su, kad su prelijetali otok, vidjeli da gori čitavom dužinom.
Kad su stigli do mjesta tragedije vidio je, kaže, nekoliko ljudi na okupu od kojih su dvojica ležala na zemlji. Mislio je da se odmaraju, no kada se helikopter približio oni se nisu sklonili, što mu je bilo čudno.
Kad se iskrcao i približio skupini, nastavlja, imao je što vidjeti. Dva čovjeka bila su izgorena, a civili su im pokušavali pomoći.
- Iz helikoptera smo izvukli dva para nosila, stavili ranjene na njih i unijeli ih u helikopter. Obojica su bila strašno opečena, pa ih je bilo teško prepoznati, no dok smo ih unosili jedan od ranjenih je mom kolegi dobacio „Prijatelju“. Kolega je shvatio da je to Tomislav Crvelin i rasplakao se – prisjeća se vatrogasac, još uvijek s nevjericom. Čitavo to vrijeme pokušavao je, kaže, pretresti tko je sve išao na otok, tko su unesrećeni.
Helikopter je otišao, a vatrogasci su ostali, tvrdi, potpuno dezorijentirani, bez ikakve zapovjedi i potpuno izgubljeni. Nitko im nije kazao što bi trebali raditi, kamo ići. Civili su, tvrdi, također u šoku, govorili da unesrećeni nisu smjeli biti tu, pitali su zašto ih nitko ništa nije pitao i tko ih je tu uopće poslao.
Tada je stigao helikopter sa Stipom Božićem i Joškom Klarićem.
- Joško me se dojmio. Ne razumijem odakle mu tolika hrabrost, toliko srce. Bio je racionalan, kazao je kako je pronašao šest mrtvih, nabrajao je tko su, kazao je da i njegov sin leži gore, da njegovih šest ljudi još gasi požar na jugu i da im treba pomoći, te da na sjeveru još gori i da treba i to ugasiti. Božić ga je uhvatio pod ruku, te ga odveo – prepričava vatrogasac.

ORGANIZACIJSKI KAOS
Toga dana na Kornatu je vladao potpuni kaos. Nitko nije znao što radi, na pristaništu su nekoliko sati ležala četvorica ranjenih o kojima su vatrogasca obavijestili civili, koji su dodali da ne znaju što će s njima. Civili su kontaktirali i JVP, ali nitko nije poslao pomoć. Tek kasnije došao je brod zadarske policije koji ih je ukrcao i odveo u Zadar. Uskoro su, nastavlja vatrogasac, dobili direktivu da s otoka skupe i posljednjeg dobrovoljnog vatrogasca, te ga pošalju u Šibenik. Na otoku je ostalo šest vatrogasaca iz grupe našeg vatrogasca, te još petorica koja su se iskrcala prije grupe Dina Klarića.
- Do 23 sata navečer smo pokušavali nabrajati poginule i stradale, no nikako nismo mogli doći do brojke 23. Shvatili smo da jedan nedostaje i razgovarali s našom operativom, odakle nam je poručeno da ne pravimo gluposti, da ih je 22. Tada je stigao jedan Murterin s gliserom koji nam je kazao da je razgovarao sa sestrom Marka Stančića koja mu je kazala da ga nigdje ne može pronaći, te da je vjerojatno na otoku. Čim smo to čuli krenuli smo tražiti, zvali smo dvojicu iz naše grupe koji su se odvojili i kazali da krećemo u brdo, do mjesta tragedije. Desetak minuta kasnije kolega nas je nazvao i kazao da ne smijemo ići u brdo, valjda je dobio direktivu. No, mi smo bili tvrdoglavi i krenuli svejedno, mislili smo da je Marko živ – prepričava.
U noći, skačući preko izgorenih kornatskih stijena, grupa vatrogasca uspjela je pronaći petoricu mrtvih, ali ne i Marka. Stiglo je nekoliko ljudi iz pomorske i interventne policije, stali su u špalir i krenuli u potragu. Uskoro su našli Marka ispod jedinog stabla u okolici. Da njegova grupa nije insistirala na tome da ima još jedan unesrećeni, tvrdi vatrogasac, tko zna kada bi se pronašao.
- Jako me pogodilo što su tijela 24 sata ostavljena na kamenu. Nisu bili niti pokriveni – zaključuje vatrogasac.
Tragedija na Kornatima, kaže, svakoga je u JVP Šibenik pokazala u pravom svjetlu. Vatrogasac se pita kako može imati povjerenja da će mu leđa u požaru zaštititi isti onaj kolega koji je znao što se na Kornatima događa, a nije mu htio reći za pogibelj njegovih prijatelja.

Jelena Devčić na stranicama: Novog tjednika

Alfirev se ubio, a Salamun na psihijatriji

Tri tjedna nakon katastrofalnog požara na otoku Kornatu, tragedija ne jenjava. Prošle nedjelje, nakon što je županija primila vijest o smrti vatrogasca Ante Juričeva Mikulina koji je ozljedama podlegao u splitskoj bolnici, javnost je potpuno zanijemila kada je policija priopćila o samoubojstvu Gordana Gorkog Alfireva, tajnika i osnivača DVD-a Vodice.

Alfirev si je život oduzeo vješanjem u drvarnici obiteljske kuće nedugo nakon što je čuo da se Juričev Mikulin neće izvući.

Alfirev je bio profesor sociologije u srednjim školama u Šibeniku. 1994. godine osnovao je dobrovoljno vatrogasno društvo Vodice, a obzirom da nije imao svoje djece svi momci koji su se generacijama smjenjivali u društvu bili su, kako navode Vodičani, „kao njegova djeca“.
Neposredno nakon što se Vodicama proširila vijest o smrti vatrogasca Ante Juričeva Mikulina, vodička je policija zaprimila dojavu o nestanku tajnika vodičkog DVD-a, a nakon kraće potrage njegovo beživotno tijelo pronađeno je u drvarnici obiteljske kuće.
Nakon što je hrvatski politički vrh, kako bi umanjio vlastitu odgovornost i skrenuo fokus javnosti sa sebe, konstantno ponavljao o odgovornosti koja se još mora istražiti, a koju snose niže rangirani čelnici DVD-a i JVP Šibenik, Alfirev je vjerojatno iz takvih izjava iščitao optužbe i na svoj račun. Obzirom da je upravo on osnovao DVD u Vodicama čiji su članovi bili svi poginuli Vodičani, profesor Alfirev nije izdržao pritisak.

Optužbe državnog vrha upućene niže rangiranim osobama iz hrvatskog vatrogastva, te ogromna moralna odgovornost koja je opteretila čelnike DVD-ova čiji su članovi nastradali u požaru, uzela je danak i u Tisnom. Naime, zapovjednik tišnjanskog DVD-a Siniša Salamun, nakon što je čuo za tragediju u kojoj su živote na požarištu izgubila dva Tišnjanca, Marko Stančić i Ivica Crvelin dok su naknadno u bolnici preminuli Ante Crvelin, Tomislav Crvelin i Josip Lučić, te nakon što su u javnost procurili podatci o maloljetnicima koji su protuzakonito ukrcani u helikopter, Salamun je doživio živčani slom. Kako neslužbeno doznajemo, oporavlja se na šibenskoj psihijatriji, a prema informacijama koje smo doznali od Tišnjanaca, još uvijek ne govori. Samo šapće i tiho poručuje kako nije kriv.

Jelena Devčić na stranicama: Novog tjednika

kolega na 23.09.2007 08:25:01