Uvod ili „Svi smo generali poslije bitke“

Nakon pregleda fotografija sa analize intervencije na Kornatima, autor posebno naglašava da zbog nedostupnosti svih podataka sa Kornata ne može i ne tvrdi da se radi o „eruptivnom požaru“, no napominje da su neke pojedinosti jezivo slične sa onima u kornatskom slučaju. Sam članak je iznimno kratak jer je pretpostavljeno da će ljudi koji su plaćeni za taj posao napraviti iscrpniji i kvalitetniji članak.

Eruptivni požari

Mnogobrojni teške nesreće vatrogasaca povezane su sa naglim ubrzavanjem fronte požara u usjecima i kanjonima. Taj fenomen poznat u literaturi kao „blow up“ (ili Eruptive Fire Behaviour) pa i „efekt dimnjaka“, poznat je dugo a zadnjih 10-ak godina intenzivno se istražuje proračunima i eksperimentima na požarima a zbog sličnosti sa erupcijama nazvan je i „eruptivni“ požar. Sam mehanizam nastanka je jednostavan: Požar koji se razvija na kosini ili u kanjonu u početku će se razvijati relativno sporo. Nakon nekog vremena vrh (prednji, gornji dio) požara će se brže razvijati jer prima toplinu od požara ispod. Prednji dio požara će razviti veći plamen i veću brzinu širenja što će za posljedicu imati uvođenje veće količine svježeg zraka i još bržeg širenja požara. Sam proces „hrani“ sam sebe ubrzavajući svoj razvoj. Iako velika većina ljudi razmišlja o razvoju požara kao nečem linearnom požar a posebno „eruptivni požari“ se razvija eksponecijalnom brzinom. Eksperimentima, promatranjem požara i proračunima došlo se je do podatka o 100 puta većoj brzini požara od one početne a znanstveni dokazi su objavljeni u niz radova. Požar se u tom slučaju širi neslućenom brzinom i par minuta može potpuno uništiti velika područja. Toplina nastala od požara može sama proizvesti snažne vjetrove te to može dovesti do razmišljanja da je vjetar ili neka druga „čudna“ atmosferska pojava dovela do „eruptivnog“ požara, no to nije tako. Eruptivni požar „hrani“ sam sebe i nikakav vanjski poticaj mu nije potreban.

„Uvjeti potrebni za razvoj eruptivnog požara su: vegetacijom prekrivena kosina gdje počinje požar koji se sam povećava i ubrzava do „erupcije“, nevezano na vanjske utjecaje; što strmija kosina i što suša i „finija“ goriva tvar erupcija će se brže dogoditi“ (Izravan citat iz literature!).
Ako kosina nije dovoljno duga i kosa požar se možda neće ubrzati do erupcije jer će kosina potpuno izgoriti. Taj odnos kosine i brzine dolaska do erupcije je jako zanimljiv a vrijeme do erupcije se smanjuje sa većim nagibom. Npr. u slučaju 30° kosine ili u vrlom strmom i zatvorenom usjeku do erupcije može doći praktično odmah nakon početka požara.
Sama goriva tvar nije u principu bitna jer će do erupcije doći samo ako je oblik terena povoljan za to. Ukoliko se radi o težem gorivu poput grmlja vrijeme do erupcije je duže nego kod „lakšeg“ goriva kao npr. trave.


Imajući ovo u vidu možemo razumjeti zašto je do sada toliko vatrogasaca stradalo upravo u ovakvim uvjetima. Dolaskom do požara koji se polako razvija na dnu kosine ili kanjona lako se precijene vlastite mogućnosti i oprema. Gaseći požar odostraga i napredujući po bokovima požara prema naprijed ili se smještajući na samu kosinu vrlo se lako nađemo iznad požara koji nas svojim ubrzanjem i eventualnom erupcijom lako iznenadi. U literaturi se navodi sa sama taktika gašenja ovakvih situacija izričito zabranjuje postavljanje ljudi na kosinu iznad požara. Ukoliko se radi o velikom području zahvaćenom požarom na kosini sa velikom masom gorivih tvari, eruptivni požari mogu biti i potencijalna opasnost za zgrade i vozila postavljena na cestama ili pak na vrhu kosina.

Nevjerojatno ali svi dolje navedeni povijesni i dobro analizirani eruptivni požari (sa najvećim brojem žrtava) razvijali su se na kosinama ili u kanjonima, samo se razlikuje vegetacija. Opisivanje samih događaja bilo bi preopširno a zanimljivo je same analize tih stradavanja sadrže i preko 150 stranica kvalitetnih analiza.

• Mann Gulch (SAD), 1949, 13 vatrogasaca poginulo
• Rattlesnake (SAD), 1953, 9 vatrogasaca poginulo
• Cramer (SAD), 1994, 2 vatrogasaca poginula
• South Canyon (SAD), 1994,14 vatrogasaca
• Thirtymileu (SAD), 2001, 13 vatrogasaca i 2 civila poginula
• Freixo de Espada (Portugal), 2 civila poginula, 2003


Nažalost lista ovakvih požara je poduža, posebno se ističu požari u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj čija vegetacija je mediteranska kao i ona u Hrvatskoj.

Francuski vatrogasni stručnjaci (a Francuzi se opravdano smatraju najboljim gasiteljima na mediteranskom kršu) prepoznaju i posebnu podvrstu eruptivnih požara koja nastaje kada zbog topline požara iz mediteranskog bilja isparavanju hlapivi spojevi koji se mogu skupljati i naglo izgarati. Ti spojevi nastaju pri svakom požaru, a nažalost ponekad je oblik terena (opet kanjon ili usjek) i vjetar takav da se ti spojevi mogu akumulirati na nekom području. Požar u Palasci na Korzici te dva dokumentirana požara u Francuskoj, također sa smrtnim posljedicama pokazuju svu opasnost takvog događaja. Navedeni požari su detaljno analizirani, čak i ponovljeni zbog eksperimentalnih razloga, sa istim rezultatom: naglim eksplozivnim izgaranjem.


Zaključak

Ovaj kratki članak pokazuje samo dio kompleksnosti razvoja požara. Kada se uzme u obzir sa koliko stvari vatrogasci moraju računati i pod kakvim opasnostima jasno je da je vatrogastvo vrlo opasna djelatnost. Ti teški terenski uvjeti stavljaju vatrogasce u najteže kušnje a kako se situacija razvija na gore tako se i ljudsko razmišljanje, emocionalne reakcije i opažanja smanjuju povećavajući mogućnost za greške. Sama tema naglih razvoja požara (na otvorenom ali i u zatvorenom) zaslužuje svakako duboko i opširno istraživanje te uvrštavanje u sve priručnike i obuke vatrogasaca.


„Učimo o prošlosti da predvidimo budućnost“


Literatura:

Viegas; „Eruptive Fire Behaviour in Past Fatal Accidents“
Viegas; „Anatomy of a Blow-Up“
Peuch; „Feed Back on Sudden Ignitions causing Fatalities“
Szabo; „Vatrogasna operativa“


03.09.2007.
Posvećeno uspomeni na preminule kolege vatrogasce.

sinek na 06.09.2007 19:15:37