HRABRE & ODVAŽNE



Kad sam prvi put, sasvim sluèajno na semaforu, ugledala Spliæanku Tanju Crljen za volanom vatrogasnog vozila odjevenu u odoru vatrogasca, pomislila sam da se radi o kakvom �talent show’ dijelu izbora za miss. A onda sam se zorno uvjerila da ta ljepotica u tridesetim godinama uistinu zna voziti vozilo golemih dimenzija, pa èak i baratati svim �asesoarom’ koji se u njemu nalazi!

Tragom te zanimljive pojave – da se jedna žena, naime, bavi vatrogastvom (i to na volonterskoj osnovi) - došla sam do DVD-a Split i do još jednog zaprepašæujuæeg otkriæa: da je taj plemeniti, ali brutalan poziv privukao još jednu ljepoticu, nešto mlaðu Robertu Batistu!

Cokule na nogama

Djevojke su na razgovor s iznenaðenom novinarkom pristale rado, a tijekom æakule u prostorijama DVD-a pokazale su da ne samo što znaju hrabro i umješno gasiti vatru, nego i skuhati vrlo ukusnu kavu.
- Nije to ništa za èudit se, jednostavno mi je uvijek bilo drago pomagati ljudima, osjeæati se korisnom, a nema boljeg od vatrogastva - smatra Roberta, èije mišljenje, pogaðate, dijeli i Tanja. - Inaèe radim u velikom trgovaèkom centru kao poslovoða brendiranog duæana što me takoðer raduje, ali ništa se ne može usporediti s iskustvom kad nekome spasite život ili dom. To je velièanstveno!

Da nije tog entuzijazma, cure ne bi bile tu gdje jesu, u gruboj odjeæi, s cokulama na nogama; obje rade uglavnom pro bono, uz iznimku ljetnih mjeseci kad Tanja iz volonterskog statusa zakratko prelazi u status sezonca i ostvaruje mjeseènu plaæu, skromnu za rizik kojemu je izložena i smjene koje praktièno ne postoje. No, lako je uvidjeti, novac nije ono što ih motivira.

Za njihov rad predsjednik DVD-a “Split” Dalibor Radniæ ima samo rijeèi hvale. Tanja je inaèe po struci veterinarska tehnièarka, a Roberta je završila Višu ekonomsku školu i, k tomu, naknadno još i Vatrogasnu školu. Tu ljubav koja se zaèela od studentskih dana rado je prihvatio i Robertin deèko, dok je kod Tanje prièa još zanimljivija: ona je sadašnjeg supruga, kolegu Božu Crljena, upoznala na – požarištu! Tada je meðu njima zaiskrilo, a plamen ljubavi još gori...

- Muž mi je zapovjednik postrojbe, a upoznali smo se na požarištu u Seget Vranjicu. Od tada smo zajedno, vjenèali smo se i imamo dvoje djece od deset i trinaest godina. Ne, oni ne dijele naše afinitete za gašenje požara – smije se simpatièna sugovornica, a nas zanima je li tijekom toliko godina koliko se bave zanimanjem za koje ne postoji izraz prilagoðen ženama (�vatrogaskinja’ je, navodno, gramatièki nekorektno) bilo kakvih ozljeda.

- U, natukle smo noge stotine puta! – odgovaraju u glas. – Na sreæu, izgorjele nismo, ali modrice, šokovi i slièno, toga ima napretek – kazuju djevojke.

- Teško je iæi na požar našminkana jer se maskara razlije, a kad spavamo na terenu nekad jedva održavamo i osnovnu higijenu. Ispod noktiju bude bar tri sloja gareži, pa je uputno da budu što kraæi. Ali, nas to najmanje zabrinjava – slažu se one, koje kažu kako su muški kolege prema njima vrlo korektni, iako sve što treba rade ravnopravno.

SloĹľna obitelj

- Vatrogasci iz drugih klubova nekad ostanu malo zateèeni kad nas ugledaju, ne viða se žena-vatrogasac svaki dan. Zapravo, mi drugih žena na požarištu nismo vidjele! No, ne tražimo poštedu, štoviše, kako smo krhkije graðe od muškaraca znamo biti više od koristi jer se lakše provuèemo kroz neki otvor, i slièno – prièaju Roberta i Tanja, koje bez problema dijele spartanski ureðenu spavaonicu s muškim kolegama tijekom ljetnih mjeseci, za dežurstva.
- Ma mi smo vam složni, kao jedna velika obitelj – zakljuèuju �vatrogasice’ .

LENKA GOSPODNETIÆ
SNIMIO JOŠKO ŠUPIÆ/CROPIX

Acivi na 21.04.2013 16:13:00