SLAVKO GAUŠ ZAPOVJEDNIK PRIMORSKO-GORANSKIH VATROGASACA O SEZONI POŽARA I STANJU U NAŠEM VATROGASTVU
Vatrogasac je zakon, a kanader ako dođe – dobro dođe
Mi temeljimo strategiju na obučenim i opremljenim kopnenim snagama. Kanaderi uvelike olakšavaju posao na tlu, ali ne mogu letjeti po buri i noću. A dok bura stane ili se razdani, požar se može razbuktati. Dakle, treba se osloniti na sebe, a pomoć iz zraka ako dođe – dobro dođe. To je potvrdio i požar u Selcu koji je stavljen pod nadzor po noći i jakoj buri
Vatrogasne snage na području županije apsolutno su dostatne, i brojčano, i u pogledu opremljenosti i obuke Požari na otvorenim prostorima bjesne duž cijele jadranske obale nesmiljenom žestinom već tjednima, a vatrogasci bez predaha jure s jedne intervencije na drugu.
U Primorsko-goranskoj županiji situacija je nešto bolja, iako ni ovdašnjim vatrogascima posla nije nedostajalo, s obzirom na broj i zahtjevnost intervencija, poput one na velikom požaru kod Selca. Iako se požari šire poput prave pošasti,
zapovjednik primorsko-goranskih vatrogasaca Slavko Gauš smatra kako nema mjesta panici, a razmjeri i štete ovogodišnje »sezone požara« bit će utvrđeni tek na njezinu kraju.
– Dojam je da je požara više nego ikad, ali tek na kraju sezone ćemo moći usporediti podatke s prošlim godinama i na osnovi tih podataka sa sigurnošću govoriti o opožarenim površinama ili broju događaja. Zasad ima nešto više požara otvorenog prostora, a jedan od bitnih faktora su ovogodišnji vremenski uvjeti. Ljeto je izrazito sušno, što pogoduje razvoju događaja. U uobičajenim uvjetima takve događaje, odnosno požare, daleko je lakše staviti pod kontrolu nego sada kad je vegetacija izrazito suha, što pogoduje vrlo brzom razvoju požara. Kada je to još pospješeno burom, onda se širenje dodatno ubrzava. Zbog svih nabrojenih faktora požari se, dakle, šire brže i u kraćem vremenu zahvaćaju veća područja.
Vrijeme pogoduje, no stječe se dojam da je, unatoč stalnim apelima građanima da se suzdrže od aktivnosti koje bi rezultirale širenjem vatre, glavni uzrok požara duž obale ljudska nepažnja i nemar.
– Što se tiče naše županije, zapravo imamo vrlo mali broj događaja uzrokovanih nepažnjom pojedinaca. Najveći broj požara imali smo, kako je poznato, uz željezničku prugu. Tu smo prema Hrvatskim željeznicama postavili određene zahtjeve kako bi se broj požara uzrokovanih kočenjem željezničkih kompozicija smanjio i u tome smo postigli određene uspjehe jer je taj broj posljednjih dana smanjen. Dio događaja, posebno u uvjetima jake bure, bio je vezan uz dalekovode, što je u takvim okolnostima bilo i očekivano, a tek je manji dio požara uzrokovao ljudski faktor. Među takvima je bio i veliki požar na području Selca pa se možda zbog toga stvara dojam da je ljudska nepažnja glavni uzrok požara, no na području Primorsko-goranske županije to nije slučaj. U dalmatinskim županijama situacija je obrnuta i tamo je ljudski faktor glavni uzrok požara. Vjerujem da je mali broj požara izazvanih nepažnjom i nemarom u našoj županiji plod dugogodišnjih napora u edukaciji stanovništva i podizanju svijesti o opasnostima paljenja vatre na otvorenom ljeti.
Kočnice na hlađenju
Je li razlog brojnim požarima duž željezničke pruge njeno nedovoljno održavanje, kao i neodržavanje okoliša pruge, i zašto je baš u zaleđu Rijeke taj problem prisutan u tolikoj mjeri?
– Prijašnjih godina HŽ je češće kemijski tretirao pojas uz prugu pa je problem bio manje izražen jer je bilo manje raslinja u neposrednoj blizini pruge. I ove godine je pojas od šest metara oko pruge obrađen, ali s obzirom na visinsku razliku, kod intezivnijeg kočenja, ako obloge kočnica nemaju dovoljnu debljinu, ili se možda štedi na njihovoj izmjeni, događa se da one pucaju i odlete. A kad se to dogodi, užareni dijelovi lete mnogo dalje od tih šest metara, u suho raslinje, te uzrokuju nastanak požara. Stoga smo s HŽ-om dogovorili da se kompozicije pri dolasku u Rijeku zaustavljaju, kako bi se kočnice ohladile i time smanjila mogućnost izazivanja požara, što zasad daje rezultate.
Koliko je takvo slabo održavanje HŽ-ovih vlakova koštalo građane PGŽ-a, u smislu šteta od požara i troškova učestalih intervencija te treba li HŽ te troškove barem dijelom nadoknaditi?
– Što se tiče materijalnih šteta, u pravilu su to požari niskog raslinja i eventualno šume uz prugu pa te štete nisu bile velike. Teško mi je govoriti o visini štete na staništima biljaka i životinja, jer za to nisam stručnjak. Konkretna šteta, odnosno troškovi, najvećim se dijelom odnosi na same intervencije vatrogasaca i trošenje resursa na gašenje tih požara. Iskreno, teško je očekivati da će HŽ nadoknaditi te troškove jer nema regulative koja bi ih na to obvezivala.
S obzirom na velik broj požara i uvjete koji pogoduju njihovom širenju, možemo li biti zadovoljni odrađenim intervencijama vatrogasaca u smislu brzine reakcije i stavljanja požarišta pod nadzor?
– Generalno sam zadovoljan načinom na koji su intervencije izvedene. Ne radi se tu o samohvali, nego o činjenicama. Često se priča o pripremama za sezonu požara. To je apsurd. Ne možete se pripremiti pred sezonu, nego je to posao koji se sustavno radi godinama i desetljećima, stvaranjem mreže obučenih i opremljenih profesionalnih i dobrovoljnih postrojbi koje su onda u stanju nositi se i s najtežim izazovima, poput požara koji smo krajem srpnja imali na području Selca i Bribira.
Sindikalci pobrkali lončiće
Ipak, iz dijela vatrogasnih sindikata upućene su žestoke kritike nakon požara kod Selca, i to zbog spore i neodlučne reakcije zapovjednog lanca, odnosno nepravovremenog angažiranja dodatnih snaga iz okolnih županija.
– Te optužbe naprosto nisu istinite. Ako ćemo pošteno, nikada nitko nije uspio u tako kratkom vremenu angažirati tolike snage, kao što smo mi učinili na tom požaru. Konkretno, požar je izbio u osam i pol ujutro, crikveničkim vatrogascima je dojavljeno 15 minuta kasnije, a u devet i petnaest smo u operativnom zapovjedništvu intervenciju digli na peti stupanj i krenuli s upućivanjem dodatnih snaga na teren. Prije podneva na požarištu smo imali 196 vatrogasaca. Poslijepodne smo ih imali već više od četiri stotine, s time da smo istodobno gasili i veliki požar kod Mošćeničke Drage te još jedan manji, a iste večeri imali smo i požar na Škrljevu koji je gasilo 96 vatrogasaca. Unatoč svemu tome, velikoj širini vatrene fronte, teškom terenu i jakoj buri koja je onemogućila zračnu potporu, u manje od 24 sata požar je stavljen pod kontrolu. Tako da smatram da te kritike nisu bile upućene zbog profesionalnih propusta, nego iz nekih drugih razloga, točnije osobnih frustracija pojedinaca koji, usput, ne zastupaju niti trećinu sindikalnog članstva profesionalnih vatrogasnih postrojbi, a ulaze u domenu koja je izvan područja sindikalnog djelovanja, odnosno u operativu, gdje osoba koja je kritike uputila nema gotovo nikakvog iskustva.
Riješiti financiranje DVD-a
Često se spominje potreba za temeljitim promjenama cjelokupnog vatrogasnog sustava, posebno u organizacijskom smislu.
– Problem može biti u podjelama nadležnosti, ali mene više interesira hoće li biti dovoljno sredstava za funkcioniranje vatrogasne organizacije. Tu postoji određeni problem jer za profesionalne postrojbe se osigurava financiranje iz decentraliziranih sredstava i proračuna gradova i općina, no nemamo adekvatno riješeno pitanje financiranja dobrovoljnih društava koja su vrlo važna karika u lancu Vatrogasne zajednice. Primjerice, na Rabu nema profesionalne postrojbe, već sve ovisi o DVD-u koje država ne financira niti jednom jedinom kunom.
Otočane ne dižemo
– Vrlo je važna suradnja svih postrojbi, koja je na vrlo visokoj razini i u svakom trenutku možemo računati na sve postrojbe s područja županije. Pritom sve treba iskoordinirati tako da, ukoliko imamo veliki požar na nekom području, ostala područja ne ostanu nezaštićena. Zato se, recimo, rijetko ili nikad na intervencije u drugim dijelovima županije ne dižu snage s Raba, Cresa ili Lošinja, jer što ako u međuvremenu izbije požar na jednom od tih otoka, i to po buri, kad trajekti ne voze?
S najviših instanci tvrde da je najveći dio novca za borbu protiv ljetnih požara već potrošen. Budući da suša i vrućine traju, trebamo li strahovati da u slučaju novih velikih požara na našem području neće biti potpore aviona za gašenje požara i namjenskih snaga HV-a? Kako se ta namjenska sredstva dijele i je li naša županija potrošila svoj dio?
– Kod nas u županiji postoji davno postavljeni postulat, iznad zakonom propisanih standarda, a to je da vatrogasni subjekti neće jedan drugome naplaćivati intervencije izvan svog područja. U sve akcije, prema potrebi, idemo solidarno i bez zadrške. S tim da u slučaju značajnijih intervencija, kakve smo imali ovog ljeta, manja vatrogasna društva, pogotovo dobrovoljna koja nemaju značajnije izvore prihoda, od županije potražuju dodatna sredstva za gorivo i ostale osnovne materijalne troškove intervencija. Županijska vatrogasna zajednica dobiva određena sredstva za redovitu djelatnost, no ove godine ćemo, na osnovi analize sudjelovanja pojedinih društava, potraživati dodatna sredstva. Što se tiče financiranja vatrogasaca općenito, imamo jedinice lokalne samouprave koje redovito izvršavaju svoje zakonske obaveze prema postrojbama, ali s obzirom na sve težu gospodarsku situaciju, ima i onih koje to više nisu u stanju činiti. Bez obzira na to, poanta ove priče je da imamo dovoljno snaga na raspolaganju i da ih bez problema u bilo kom trenutku mogu angažirati na bilo kom požarištu u županiji, tako da nema mjesta strahu da se požari neće gasiti učinkovito kao dosad.
Apsolutno spremni
Ali to ne rješava pitanje potpore zračnih snaga i postrojbi HV-a.
– Što se tiče zračnih snaga, u proračunu MORH-a se osiguravaju sredstva za njihovo funkcioniranje. Požara imamo »kao u priči« i avioni su stalno u zraku, posebno u Dalmaciji, pa je normalno da će i njihovi troškovi ove godine biti veći od planiranih. Država mora osigurati dodatna sredstva, ne vjerujem da će dopustiti da požari bjesne, a avioni stoje na pisti. S druge strane, mi u Primorsko-goranskoj županiji strategiju borbe protiv požara temeljimo na obučenim i opremljenim kopnenim snagama. Pogrešno je, kao što je praksa u nekim dijelovima zemlje, oslanjati se pretjerano na kanadere. Da, oni su više nego dobro došli i uvelike olakšavaju posao gasiteljima na tlu, ali ne mogu letjeti po buri i noću. A dok bura prestane puhati ili dok se ne razdani, požar se može razbuktati do golemih razmjera. Osim toga, događa se da su kanaderi već angažirani na drugim požarima. Prema tome, treba se osloniti na sebe, a pomoć iz zraka ako dođe – dobro dođe. Da je to ispravan pristup, potvrdio je i toliko spominjani požar u Selcu koji je stavljen pod nadzor po noći i jakoj buri, zahvaljujući spremnosti vatrogasaca na tlu.
Možemo li, dakle, mirno spavati jer imamo dovoljno vatrogasaca za obračun s požarima bilo kakvih razmjera?
– Za nekakve ekstremne događaje nitko nema dovoljno snaga. Ni zemlje poput Sjedinjenih Država ili Australije nisu se mogle nositi s ekstremno velikim požarima u proteklih nekoliko godina. No, tu zaista govorimo o ekstremima, odnosno požarima koji su zahvaćali stotine tisuća, pa i milijune hektara površine, ili potresima kakvi se i u svjetskim razmjerima događaju vrlo rijetko. Vatrogasne snage na području županije apsolutno su dostatne, kako u brojčanom, tako i u pogledu opremljenosti i obuke. Više vrijedi deset dobro obučenih i opremljenih vatrogasaca na terenu nego trideset onih koji ne znaju što rade i nemaju čime gasiti požar. U zadnjih petnaestak godina mnogo je učinjeno i u usavršavanju ljudstva i u nabavi opreme. Gradimo i veliki poligon u Šapjanama koji će dodatno podići kvalitetu obuke naših ljudi, no generalno, s obzirom na naše potrebe i očekivane razmjere događaja na našem području,
mogu reći da smo apsolutno spremni.
Izvor: NOVI LIST
Autor: MARINKO GLAVAN