Građani kažu da vatrogasci uživaju njihovo najveće povjerenje, a mediji vatrogasce spominju kao podatak koji ne mogu izbjeći jer nisu dovoljno atraktivni
“Vatrogasci spriječili katastrofu u Županji!”

“Cijele prošle noći vatrogasci su se borili s velikim šumskim požarom koji, nošen jakim vjetrom, i dalje divlja na solinskom području.”

“Na požarištu je, osim pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Split, i 13 DVD-a…”

Čitamo to ovih dana, gledamo na televiziji strašne prizore s požarišta, suosjećamo sa stradalima i pitamo se tko je ili što je izazvalo požar.

Slučaj je htio da smo krajem prošlog tjedna čitali u Večernjaku o rezultatima tradicionalnog istraživanja Reader’s Digesta o povjerenju potrošača u robne marke, ali i o povjerenju u institucije, zanimanja… Istraživanje je napravljeno u nas i još 15 europskih zemalja.

Podsjetimo, naši su građani rekli da od automobila najviše vjeruju Opelu, od kuhinjskih uređaja Gorenju, od mobitela Nokiji. Dobro su prošli Belupo, Franck, Dukat, Kraš, Nova TV, 24 sata itd, itd.

Izjašnjavajući se o zanimanjima građani svih 16 zemalja, dakle i u Hrvatskoj, najviše vjeruju vatrogascima, pilotima, medicinskim sestrama, apotekaricama, liječnicima… Na domaćoj listi onih koji imaju najmanje našeg povjerenja su političari, putnički agenti, prodavači automobila, nogometaši, sindikalci te odvjetnici i novinari.

Kad smo posljednji put pročitali kakvu priču o vatrogascima? Kad smo ih vidjeli na naslovnim stranicama? Znamo li kako rade profesionalci, a kako dobrovoljci?
Prije otprilike godinu dana naši su vatrogasci, profesionalci upozoravali tadašnju vladu da ima ne dira smjene, jer je njihovo 12-satno radno vrijeme, a onda 48 sati slobodno, optimalno i za njihovu učinkovitost i organizaciju. Ne zaboravimo, oni rade i svetkom i petkom.

Ako izuzmemo slučaj Kornat, onda dugo, dugo prije, a ni poslije nismo pročitali o vatrogascima ništa više od vijesti i izvještaja kakve čitamo posljednjih dana. Ni u tim izvještajima oni nemaju glavnu ulogu, uvijek je važniji onaj tko je oštećen, kakva je i kolika šteta. To nije pogrešno, ali je pogrešno da ih se novinari ne dosjete barem sutradan.

Dobrovoljni vatrogasci još su rjeđe u medijima. Spominju se tek usput, kao u primjeru s početka ovog teksta. Nažalost, pri spomenu dobrovoljnih vatrogasaca spremni smo podsmjehnuti se puni predrasuda kako su to grupe ljudi koji se okupljaju u vatrogasnim domovima, nešto tamo rade i uglavnom se druže.

A stvarnost je posve drukčija. To su posebno požrtvovni i marljivi ljudi, koji na zvuk vatrogasne sirene ili zvonjavu mobitela ostavljaju sve, baš sve, i trče u vatrogasni dom pa na požarište. Sate i sate provode vježbajući, učeći nove vještine, čisteći vozila i opremu, uređuju svoj dom i okoliš. U društvo dovode mlade i uče ih da budu jednako predani u pomaganju drugome. Bez ikakve naknade!

I dok građani prepoznaju vatrogasce kao najjači oslonac u nevolji, medijima su oni samo nositelji sporednih uloga u događaju. Čak im ni američke serije ne otvaraju oči ne bi li bi primijetili heroje u susjedstvu.

Acivi na 15.03.2012 19:47:00