ZAPOVJEDNIK VATROGASNE ZAJEDNICE OTOKA RABA JOSIP JAŠKA
VEĆ JE 43 GODINE U TOM ZAHTJEVNOM I ODGOVORNOM POSLU
U vatrogastvu morate dati sve od sebe ili ništa
Nikada nisam požalio što sam život posvetio vatrogastvu, rekao je
Josip Jaška
Dobrovoljno vatrogasno društvo Rab u stručnim je krugovima nadaleko poznato širom Hrvatske, a u posljednje vrijeme dobar glas o njima proširio se i izvan granica naše zemlje, sve do najeminentnijih vatrogasnih stručnjaka Europe i svijeta.
Za svoj rad rapski vatrogasci su dobili niz visokih priznanja, a posljednje priznanje koje pripada redu najviših priznanja je
Plaketa Mirka Kolarića koje dodijeljuje Hrvatska vatrogasna zajednica, a uručeno je
zapovjedniku DVD-a i Vatrogasne zajednice otoka Raba Josipu Jaški, inače dobitniku brojnih drugih nagrada, odlikovanja i stručnih priznanja.
Kako se prvi rapski vatrogasni operativac našao u tom poslu i žali li zbog činjenice da je gotovo cijeli život posvetio volontiranju s izuzetno visokim stupnjem odgovornosti o čijim potezima i odlukama mogu ovisiti životi ljudi i njihova imovina, saznali smo u
razgovoru s Jaškom.
– Dobro se sjećam mog prvog susreta, uvjetno rečeno s požarom, kaže Jaška. Iako sam rođen u Supetarskoj Drazi, roditelje je posao odveo u Karlovac gdje sam pohađao osnovnu školu i tamo sam zajedno s ostalim građanima gledao požar u kojem je izgorjela tvornica jute, zgrada na tri ili četiri kata s ravnim krovom. Sjećam se tog golemog plamena, dima, panike, krikova žena koje su bježale i bacale se kroz prozore zgrade kako bi spasile vlastite živote. Ta jeziva slika mi se dobro urezala u sjećanje, i iako me životni put odveo u pomorce i na more, čim sam prestao navigati i vratio se doma na Rab, odmah sam se uključio u DVD. To je bilo daleke 1967. godine, a tada su već svi moji prijatelji bili članovi Društva, prisjetio se svojih prvih dana u DVD-u
Josip Jaška.
Bila su to neusporedivo teža vremena za vatrogasce, kada se moralo imati stalna dežurstva u Vatrogasnom domu, da bi se osigurala pravovremena intervencija.
Ranije je bilo teže
Pristupivši DVD-u Josip Jaška je prošao cjelokupnu proceduru napretka na vatrogasnoj ljestvici, tako da je 1987. godine postao zapovjednikom DVD-a Rab, a od 2000. godine preuzeo je funkciju zapovjednika Vatrogasne zajednice otoka Raba u kojoj je osim
DVD-a Rab i DVD Lopar. Osim ovih zahtjevnih i izuzetno odgovornih funkcija, Josip Jaška je razvio vrlo specifičnu taktiku gašenja šumskih požara mediteranskih šuma i požara otvorenog prostora, te je postao predavačem dijela jednog od predmeta studentima završne godine Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Jaška nam je ispričao i najtežu situaciju iz svog 43-godišnjeg vatrogasnog iskustva, a bilo je to samo dan nakon terorističkog napada na »blizance« u New Yorku. Požar je buknuo u prostorijama »Rapske plovidbe« u jednoj zgradi u starogradskoj jezgri, koja je vezana uz nekoliko susjednih zgrada. Toga je rujanskog dana puhalo jugo, prisjeća se Jaška, koji je odmah dotrčao na mjesto požara jer stanuje samo stotinjak metara dalje.
– Bilo je 15.15 sati poslije podne, taman nakon što je završilo radno vrijeme. Vidio sam vatru na drugome katu, ali i dim koji se dizao ispod kupa iz potkrovlja zgrade u kojem se nalazila arhiva »Riječke banke«. Pravovremenom intervencijom požar smo za 10-12 minuta stavili pod kontrolu, ali je došlo i do »flash overa« tako da su grede i ostali materijal padali po vatrogascima. Kako u tim slučajevima dolazi do tzv. pregrijavanja, odnosno do zagrijavanja objekata uz opožareni objekt, morali smo hitno okolne objekte politi vodom pod jakim pritiskom, kako bismo spriječili daljnju opasnost od požara. Sjećam se trenutka kada sam vidio da nemamo dovoljno pritiska iz hidranta jer objekti iz starogradske jezgre nisu bili isključeni iz vodoopskrbne mreže. Pretrnuo sam pri samoj pomisli na posljedice, jer ukoliko bi se u tom trenutku ponovno razbuktao požar, uz jugo koje je puhalo bilo bi nemoguće spriječiti njegovo brzo širenje, a stanovništvo nije bilo evakuirano iz grada. Tada smo naše vozilo FAP parkirali na gradskom trgu, najbliže što smo mogli i vodom iz njegovih cijevi uspjeli spustiti temperaturu, »ohladiti« objekte i spriječiti katastrofu. To je bilo najtežih 7-8 minuta u mom 43- godišnjem vatrogasnom iskustvu. S ljudske strane, dakle kao čovjeku najteže mi je bilo u jednoj intervenciji u Mundanijama gdje se zapalila obiteljska kuća u kojoj je izgorjela jedna starija osoba, koju sam baš ja našao drugi dan na zgarištu.
Stalno usavršavanje
U vatrogastvu morate dati sve od sebe, ili ništa, kaže s posebnim žarom Josip Jaška, siguran u činjenicu da vatrogasac koji ne razmišlja tako, nema mjesta u vatrogasnoj postrojbi.
– Kada sam se uključio u vatrogastvo želio sam znati što više, puno sam čitao i sam se usavršavao, te sam brzo shvatio da u vatrogastvu nema mjesta prosječnosti. Ovdje se spašavaju ljudski životi, koji mogu ovisiti o sekundama, brzini, uvježbanosti, ispravnim odlukama, i to su porivi koji me čvrsto vežu uz vatrogastvo i tjeraju da se dalje usavršavam. Ranije dok nije bilo moderne tehnike kao sada, sjećam se da smo imali stalna dežurstva tijekom ljetnih mjeseci kada je povećana opasnost od požara. Bilo je razdoblja i od deset godina da se nisam okupao u moru, jer kao zapovjednik imam odgovornost i moram biti tu na zvuk sirene. Mogu reći da nisam nikada požalio što sam na neki način veliki dio sebe posvetio vatrogastvu. Ja sam, kao i svi moji kolege vatrogasci na Rabu, ovdje dobrovoljno i naš je jedini interes da Rab ostane zelen, a posebno priznanje za nas je kada su nam sugrađani zahvalni i cijene naš rad. Kada to znate, osjećate se ispunjeni i znate da ste dali svoj doprinos sredini u kojoj živite, rekao je
Josip Jaška.
POSJET KOLEGA
urple'>
Tijekom prošle godine rapsko Dobrovoljno-vatrogasno društvo posjetili su brojni kolege vatrogasci iz Hrvatske, ali i iz Francuske inače sudionici programa razmjene između naših i francuskih vatrogasnih časnika. Posebnu čast rapskim vatrogascima svojim je posjetom ukazao Walter Egger, predsjednik Međunarodne zajednice vatrogasnih i spasilačkih službi, te Xavier Viegas najpoznatiji svjetski stručnjak za eruptivne požare i profesor na Sveučilištu u Coimbri, kojeg je posebno zanimala upravo taktika gašenja požara šuma mediteranskog tipa koju je usavršio Josip Jaška.
Piše Romana JURIĆ NOVI LIST
