Poštovane obitelji vatrogasaca poginulih na otoku Kornatu, poštovani gospodine Strikoman, moram priznati da mije bilo jako žao kada sam pročitao Vaše pismo, možda najviše zbog toga što iz njega vidim da ste naš rad potpuno pogrešno shvatili, ali zbog toga što pismo niste uputili meni, kako bismo u osobnom kontaktu razjasnili sve nesporazume.Vaše pismo je usmjereno prije svega prema meni osobno, iako sam ja samo prvi među jednakima u svim pitanjima vezanim uz kornatsku tragediju, ali pretpostavljam da uvijek jedan čovjek treba biti istaknut, pa zbog toga na sebe preuzimam dužnost pisanja ovog odgovora. Siguran sam da niti ja, niti nitko drugi, tko nije doživio tragediju kakvu ste doživjeli Vi, ne može pojmiti Vašu bol, zato primjedbe iz Vašeg pisma, iznesene meni osobno, ali i našem radu vezanom uz požare raslinja i kornatsku tragediju, ne shvaćam na način kako bi se po tonu Vašeg pisma to moglo shvatiti. Ovim mojim odgovorom nemam namjeru polemizirati, tvrditi da niste u pravu, dokazivati da brojne tvrdnje koje u pismu navodite nisu niti istinite, na primjer da u Vodice na sastanak s Vama nismo došli zbog toga što sam ja imao strasnu potrebu da sastanak organiziram, već na izričiti poziv i molbu gđe Anite Trcere. Ovim pismom želim prije svega malo detaljnije pojasniti zašto smo se uključili u istraživanje događanja vezanih uz kornatsku nesreću i što smo u okviru njih radili. Mislim da u tome leži osnovni nesporazum. Bez obzira što se na kraju ustanovilo vezano s obrazloženjem tragedije na otoku Kornatu, vaše sinove i muževe nitko više ne može vratiti, ali se može bar pokušati sve napraviti kako se kornatska tragedija više nikada ne bi ponovila. To je razlog zašto smo se uključili. A nismo se uključili slučajno. Grupa istraživača koju vodim na FESB-u u Splitu istraživanjem požara raslinja intenzivno se bavi od jeseni 2003. godine _potaknuti velikim ljetnim požarima 2003. godine. Jedan dio tih naših istraživanja vezanje s ranim otkrivanjem požara, za što smo i dobili nagradu časopisa VIDI, a drugi dio je vezan s proučavanjem ponašanja širenja požara raslinja. 0 toj problematici sigurno puno znamo, a kako je dužnost i obveza znanstvenika, ne samo prenositi znanje studentima, već i to znanje upotrijebiti na korist društvene zajednice, aktivno smo se uključili u istraživanja vezana s mogućim znanstvenim objašnjenjima nesreće na otoku Kornatu. Što smo istraživali? Nismo istraživali što se dogodilo na otoku Kornatu. To radi sudsko povjerenstvo. Oni analiziraju sva moguća objašnjenja i razloge nastanka nesreće. Grupa od desetak istraživača koja čini povjerenstvo koje ja vodim istraživala je što se moglo dogoditi na otoku Kornatu uzrokovano isključivo prirodnim pojavama i izgaranjem raslinja. Naše osnovna misao vodilja je bila mogu li se poznatim fizikalnim zakonima objasniti i računom potkrijepiti događanja vezana s nesrećom na otoku Kornatu. Pri tome su nam ulazni podaci bile precizne izmjerene vrijednosti, posebno parametara i uzoraka uzetih tijekom posjeta mjestu nesreće, kao i provjereni rezultati drugih istraživača preuzeti iz stručne literature. Dakle vrlo pouzdani i znanstveno utemeljeni ulazni podaci, a ne rekla-kazala izvori. Ma kako se požari raslinja činili kompleksni i čudni, oni se ipak ponašaju po zakonima fizike, a naš je zadatak bio objasniti koji su to zakoni. Ponovno naglašavam zašto smo to radili? Najviše zato da predložimo niz preporuka kojima će se unaprijediti vatrogasna praksa, vatrogasno obrazovanje i nadoknaditi naše zaostajanje u istraživanju ponašanja požara raslinja. Jednu stvar ipak priznajem. Iskoristili smo kornatsku tragediju, ali ne za osobnu promociju i još manje za osobnu korist; već prije svega zbog toga kako bismo pokušali sve napraviti da ovo bude zadnja tragedija ovakvog tipa. I na kraju, spomenimo i to da su svi istraživači koji su sudjelovali u ovoj analizi sudjelovali potpuno besplatno, radeći stotine sati na mjerenju, pripremi podataka i provođenju proračuna, prije svega misleći na vatrogasce koji bi se sutra mogli naći u sličnoj situaciji. Vrlo brzo će svi naši rezultati biti javno dostupni, pa mislim daje tek tada vrijeme za raspravu, ali prije svega stručnu raspravu. Valjda je to naš običaj napasti svakoga tko hoće nešto raditi i nešto pridonijeti, pogotovo ako to radi još i besplatno. Uvijek se smatra da mora biti neka korist u pozadini. Međutim, bez obzira na to, mi ćemo ipak nastaviti raditi, raditi zbog vatrogasaca čiji posao posebno poštujemo i cijenimo.

PROF. DR. SC DARKO STIPANIČEV,VODITELJ RADNE PODSKUPINE ZA ANALIZU METEOROLOŠKIH PRILIKA,VEGETACIJE, ŠIRENJA POŽARA,AERODINAMIČKIH I TERMODINAMIČKIH DOGAĐANJA NA MJESTU POŽARA INTERDISCIPLJNARNE-EKSPERTNE RADNE SKUPINE ZA ANALIZU DOGAĐANJA NA OTOKU KORNATU

iskreni na 13.02.2008 07:01:19