Vatrogasni vjesnik: Na posljednoj zajedničkoj sjednici Operativno tehničkog stžera i Predsjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice, što je održana polovicom prosinca 2007, temeljem Vaše ostavke na dužnost županijskog zapovjednika, oprostili ste se od kolega u najvišim tijelima HVZ.

Miše Miloslavić: Da, na toj zajedničkoj sjednici oprostio sam se odčlanova OTS i Predsjedništva HVZ-a, a potom na prigodnim sastancima i s vatrogascima i zapovjednicima vatrogasnih postrojbi iz Županije, te s dužnosnicima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

V. V: Što je povod Vašem odlasku?

M. M: Nepostojanje jedinstvene vatrogasne organizacije, neujednačeno financiranje vatrogastva, nepostojanje strategije na državnoj razini koja se odnosi na požare raslinja nepovoljno se i mimo mene odražavalo na vatrogastvo i događaje u Županiji. Budući da na to nisam mogao utjecati odlučio sam se službeno za mirovinu, a neslužbeno nisam više htio odgovarati za ono što nisam mogao u potpunosti nadzirati.
Da se razumijemo, vatrogastvo je posljednjih godina uznapredovalo u svojoj
osnovnoj funkciji i tu nema sumnje u pogledu efikasnosti, jer kada objekt intervencije “stoji” i kada za intervenciju ne treba više od pedeset vatrogasaca intervencija se može djelotvorno voditi.

V. V: Koji su po Vama problemi u vatrogastvu?

M. M: Do problema dolazi kada je posrijedi veliki požar ili više požara raslinja istovremeno, kada za pojedinu intervenciju treba više od pedeset vatrogasaca do više stotina pa i tisuća, kada se gase požari koji se “kreću”, odnosno kada su posrijedi razbuktali požari raslinja kojima se mora pristupiti na vrhunski organiziran način. Upravo ono za što se u Republici Hrvatskoj troši najviše novaca i kroz koje se često gleda cjelokupno vatrogastvo, ne funkcionira dobro. Krajnji jug je najzahtjevnije područje u Republici Hrvatskoj i tu se testira koliko su jake sve karike u lancu. Često se čuje kako je nešto dobro, kako je na određenom području dobro organizirano vatrogastvo itd, što je u određenim okolnostima točno.
Međutim, kako ne postoji sustav odnosno kriteriji temeljem kojih bi se nešto moglo ocijeniti dobrim ili lošim, na taj se način iznose paušalne ocjene pojedinaca radi isticanja ili zaštite svoje osobne uloge. Često se ističe kako je nešto dobro. U stvari to su iznimke, odnosno izvlače se iz konteksta slučajevi i predstavljaju kao pravilo koje u drugom području nemaju istu vrijednost. Da bi se mogla dati suvisla ocjena nečega treba raditi sveobuhvatne analize, a u Republici Hrvatskoj ne postoji nekakav sveobuhvatni “obrazac” ili kriterij kojim bi se usmjerilo u pravcu izrade analiza i usporedbi stanja ili događaja. Dosadašnje “analize” su samo puko statističko nabrajanje bez podloge, jer mi još nemamo niti jedinstveni pristup obradi informacija o broju i vrsti događaja. Dalje, ovdje na jug dolaze vatrogasci iz svih dijelova Hrvatske, pa onome koji promatra sa strane odmah upadne u oči cijeli niz različitih oblika i boja odora i tipova oznaka zvanja i dužnosti koje nose vatrogasci iste razine na istom poslu, pa prosudite sami kakav se zaključak iz toga može izvući.

V. V: Možete li pojasniti o kakvim se problemima radi pri većim požarima raslinja?

M. M: Kada gori neki stan, vozilo ili slično ne može se obraniti od nasrtaja vlasnika da mu spasite imovinu. Dapače bit ćete prozvani ako po njegovu mišljenju niste odradili dobro posao. Nasuprot tome treba znati da su vlasnici šuma, šumskog zemljišta i u pravilu zapuštenih poljoprivrednih površina koje su podalje od prometnica apsolutno nezainteresirani za stanje svojega vlasništva.

Zašto?

Zato jer ni visoko niti nisko raslinje ovoga podneblja nema vrijednost niti za drvnuprerađivačku namjenu, niti za ogrjev, niti služi za stočarsku djelatnost ili nešto drugo pa vlasnicima nije stalo hoće li izgorjeti. Dapače, nakon požara daje im se određena materijalna satisfakcija za nastalu “štetu” pa su u stvari na dobitku. Takav događaj postaje briga samo vatrogasaca. Država je kroz Ustav dala odgovornost i obveze zaštite od požara jedinicama lokalne samouprave ali glavninu novaca sama raspoređuje i daje. Tako bi jedinice lokalne samouprave trebale umjesto vlasnika preuzeti brigu o zaštiti od požara kao i o svemu drugome radi unapređenja ekologije, krajobraza, biološke raznolikosti i td. Međutim, jedinice lokalne samouprave se ponašaju kao i vlasnici i okreću pogled u državu odnosno u državne institucije kako
bi prebacili odgovornost. I tu se dolazi do problema financiranja te je, čini se, ponajbolje da je požar što veći jer će se prije doći pod okrilje države.

Država daje “šakom i kapom” ali bez nekog sustava, model je kako se tko snađe, a sve pod okriljem procjena i planova zaštite od požara. Procjene i planovi zaštite od požara rade se po kriterijima koji mogu dati odgovor za intervencije koje se “ne kreću” i koje zahtijevaju do pedeset vatrogasaca. Kako kriteriji temeljem
kojih se izrađuju planovi ne daju prave odgovore kod većeg broja požara raslinja vatrogasci se moraju oslanjati na razne programe. A u stvarnim situacijama na terenu ne pomažu niti daju rezultata ni Program aktivnosti Vlade RH niti Plan intervencija kod velikih požara.
Da pojasnim, ne može se kazati da jedinice lokalne samouprave ništa ne rade i da ništa ne izdvajaju. Problem je što je područje prepušteno relativno malim jedinicama lokalne samouprave koje ne mogu same odraditi potrebne poslove, a županija nema resurse odnosno vatrogasne postrojbe da to ostvari. U stvari, kada su u pitanju požari raslinja većih razmjera, a oni su kod globalnog zatopljenja pravilo, a ne iznimka, veliki broj jedinica lokalne samouprave nalazi se u istoj situaciji kao i mnoge mjesne zajednice na početku Domovinskog rata kada je svaka imala svoj krizni stožer i vodila svoj rat. Tek formiranjem konkretne vojne strukture dobili smo i bitke i rat.
Problemi se usložnjavaju kada vatrogasci s istim kvalifikacijama, na istim dooperativnim poslovima na zajedničkim intervencijama konstatiraju da su različito materijalno stimulirani, profesionalni vatrogasci u JVP na jedan način, profesionalni vatrogasci u DVD-ima na drugi način, potom sezonski vatrogasci, dobrovoljni vatrogasci, profesionalni vatrogasci instruktori u DIP-ovima ili vatrogasci angažirani na dislokacijama odnosno u intervencijskim postrojbama. Pa se dešava da jedni otežu s radom kako bi dobili prekovremene sate a drugi jedva dočekaju da što prije uspješno završe intervenciju i idu kući itd,itd. Vatrogasne postrojbe osnovane su za određeno područje i moraju to područje čuvati tako da i pored najbolje volje na drugo područje mogu poslati samo dijelove postrojbe i opreme, a time su kao uigran tim hendikepirane. Kada se okupi više stotina vatrogasaca tada su to pripadnici iz cijelog niza postrojbi pa svatko izbjegava preuzeti ključnu ulogu, misleći na područje iz kojeg je došao. Dolazi do rasipanja zajedničkog nastupa ili su sektori gašenja sastavljeni
od vatrogasaca koji su po tek nekoliko njih iz pojedine postrojbe.

Uključivanjem vatrogasaca iz više postrojbi povlači za sobom i veliki broj zapovjednika ili vođa grupa koji traže svoje mjesto u svemu. Za potpunu sliku treba dodati kako je zapovjedni kadar nedostatno obučen i obrazovan za požare raslinja i kako izostaje znanstveni pristup požarima raslinja. Svemu treba dodati da angažiranje drugih činitelja koji bi trebali biti uključeni u kriznim situacijama prilikom aktivnosti pri velikim požarima raslinja ili više njih istovremeno, uopće nije doraslo situaciji. Građani mogu biti angažirati na pomoćnim poslovima, međutim, to je neunčikovito i neizvodljivo jer angažiranje kroz mobilizacijske pozive CZ-a ne daje rezultate na terenu, a kamoli temeljem Zakonu o vatrogastvu.

V. V: Što bi po Vama trebalo doraditi u vatrogastvu i uopće u zaštiti od požara u Hrvatskoj?

M. M: Dakle, na nižoj razini vatrogastvo dobro funkcionira. Međutim, kao što sam rekao treba nam krovna organizacija. Prvi vatrogasac državne razine i prvi vatrogasac županijske razine trebaju biti u istoj “kući”. Upravni, inspekcijski i stručni nadzor, osim na državnoj i na županijskoj razini trebaju biti također u jednoj “kući”. Financiranje mora zakonski biti ujednačeno za sve jedinice lokalne samouprave kao što su i Ustavom propisane obveze zaštite od požara jednake za sve jedinice lokalne samouorave. Na državnoj razini treba donijeti strategiju za požare raslinja.
Više desetaka organizacija, uključujući ministarstava, ustanove, institute, zavode, društva i druge, koji crpe novac poreznih obveznika na račun požara raslinja, valja povezati kako bi uloženo korisno vratili i tako prestali biti paraziti. Začuđujuće je koliko je takvih organizacija i pojedinaca u “zavjetrini”, koji se kao bave požarima raslinja a u stvari na terenu od toga apsolutno nema nikakve koristi. U pogledu edukacije i osposobljavanja za požare raslinja ne postoji sustavan pristup.

Edukacija zapovjednika i vatrogasaca treba obuhvaćati doslovno sve koji se dotiču toga posla jer sada samo na papiru postoji nekakva zlatna, srebrena i brončana razina djelovanja.
Uglavnom prijateljski i interesni začarani krug treba premostiti i za isti račun ukupnu problematiku riješiti na pošten i djelotvoran način.

V. V: Što mislite o Kornatskoj tragediji?

M. M: Obiteljima stradalih želim da ustraju i ne klonu duhom. Iako nemam detaljne informacije o Kornatskom tragediji kao i ni o smrtnom slučaju na Hvaru, mišljenja sam da je u tragediji dominirao odnos nekompetentnih osoba, medija i političara koji su redom optuživali i hapsili.
U takvim i sličnim tragedijama u Europi i svijetu nikada se tako ne radi. Sve to pokazuje da u nas ne postoji sustav o kojem sam već govorio. Na Kornatu je pješaštvo stradalo. Međutim, nakon Kornata kupuju se novi zrakoplovi. U nas je sve izokrenuto. Ne shvaća se da je potrebno ulagati u “pješaštvo”, jer trenutno ni postojeće zrakoplovstvo ne prati sustavno pješaštvo.
Znači li to da je slučajno, ne dao Bog, pao zrakoplov i dogodila se tragedija da bi se tada poboljšavalo financiranje vatrogasnih postrojbi, povećavao broj vatrogasaca, tipiziralo opremu i tehniku, i sustavno osposobljavalo za požare raslinja itd. U vatrogasnim krugovima čeka se policijska i pravosudna ocjena događaja, a zapravo skriva se nemoć i kupuje vrijeme.

Mišljenja sam da je vatrogastvo trebalo dati svoj sud o događaju u dijelu za koji su poznate činjenice, što je i pretežni dio događaja. Time bi se izvukle pouke i izbjegle nove slične tragedije bez obzira na policijska i pravosudna izvješća i ujedno bi se pomoglo prozvanim osobama koje su ostale same na milost i nemilost.

V. V.Možete li se osvrnuti na godine provedene u vatrogastvu?

M. M: Navršava se 38 godina kako sam vatrogasac i zapovjednik. Radni vijek sam odradio u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi i vatrogasnoj zajednici. Sudjelovao sam u osnivanju odnosno podizanju nekoliko dobrovoljnih vatrogasnih društava.
Tijekom svih tih godina izravno sam sudjelovao u tisućama intervencija i vježbi, bile one lokalnog ili međunarodnog karaktera, a od toga stotine intervencija u prilikama koje su imale karakteristike katastrofa. Uz nebrojene požare raslinja koji su “zaštitni znak” juga Hrvatske sudjelovao sam u vatrogasnim intervencijama kao što su pad jednog stranog zrakoplova, a prije toga jednog helikoptera, potom gašenje požara na desetak trgovačkih brodova i više različitih plovila, te u mnogobrojnim intervencijama na stambenim, hotelskim, gospodarskim, prometnim i drugim objektima. Tijekom Domovinskog rata sudjelovao sam u intervencijama koje vatrogasci poduzimaju u takvim teškim prilikama. Uz to sam u ratu bio teško ranjen. O nekim situacijama i intervencijama pisao sam u Vatrogasnom vjesniku.
Vjerujem da su Vaši čitatelji imali priliku upoznati se s mojim tekstovima tijekom 20- godišnjeg pisanja i da su i na taj način dobili uvid u moj rad koji je nadam se bio korektan.

V. V: I na kraju, dozvolite mi da Vam se zahvalim u ime Uredništva Vatrogasnog vjesnika na izvrsnoj suradnji tijekom proteklih 15 godina, uz pitanje hoćete li i dalje pisati o vatrogasnim temama?

M. M: Zasigurno hoću. Koristim priliku zahvaliti se na suradnji koju smo imali prilikom pripreme prvog priručnika Požari raslinja na priobalju i priručnika Vatrozaštitni vodič za preventivnu obranu kuća od požara raslinja.

Dubrovačko-neretvanska županica imenovala je Mišu Miloslavića savjetnikom za zaštitu od požara.

Pripredio: Miroslav Kirinčić

iskreni na 01.02.2008 15:01:01