Dvanaestorica u klancu smrti
________________________________________


Najveća civilna tragedija koja je pogodila Hrvatsku nakon rata, od pada zrakoplova s američkim ministrom Ronom Brownom kod Dubrovnika 1996.

Dana 30. kolovoza 2007. na otoku Veliki Kornat buknuo je požar koji je usmrtio ili smrtno ranio dvanaestoricu vatrogasaca. To je najveća civilna tragedija u Hrvatskoj nakon rata, još od pada zrakoplova s američkim ministrom Ronom Brownom kod Dubrovnika u travnju 1996., pri čemu je poginulo 35 ljudi. Javnost je na kornatsku tragediju reagirala s više emocija. Dakako, jer u onom su avionu uglavnom bili Amerikanci, a u ovom zemaljskom paklu domaći mladići.

Stradali su u klancu između brda Meja i Velog vrha koji se nalaze iznad uvale Šipnate. Njihova su imena: Dino Klarić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević, Ante Juričev Mikulin. Jedini je preživio 23-godišnji Frane Lučić premda je imao 55 posto opečene kože. Pravo je čudo, kažu liječnici, kad čovjek preživi i s 30 posto opečene kože.



U bolnici je proveo 115 dana i od 23. prosinca liječi se kod kuće, u Tisnom, mjestašcu na spoju otoka Murtera i kopna, koje je u kornatskoj tragediji izgubilo četvoricu mladića i jednog muškarca. Poginuli su Ante Crvelin (23), Tomislav Crvelin (22), Josip Lučić (19) i Marko Stančić (16) i Ivica Crvelin, Antin otac, 52-godišnjak. Teško je ozlijeđen Frane Lučić, koji je dan nakon tragedije napunio 23 godine. Ove je jeseni u tišnjansku osnovnu školu krenulo petero đaka. Jedna generacija pošla u školu, a jedna izgorjela. Tisno je pogodila kataklizma kakva bi zadesila, primjerice, Hrvatsku kad bi u njoj izgorjela cijela jedna generacija maturanata, svi do jednog, i tek se svaki peti još bori za život.

Takva tragedija zahtijeva da se rasvijetli do kraja, do najsitnijeg detalja. Što se zapravo dogodilo i zašto? Posve je nemoguće da detaljno provedena istraga ne pruži sve odgovore, pa ako ona ne bude provedena kako valja, bit će jasno da ne živimo u sređenoj i civiliziranoj europskoj državi.

Kad je u Londonu izgorio 31 čovjek u iznenadnom, bizarnom požaru što je izbio oko 19.30 sati 18. studenoga 1987. na King's Crossu, velikom raskrižju londonske podzemne željeznice, britanska vlada, ali i londonske vlasti poduzele su sve da utvrde pravu istinu.

Upravo to, što se točno dogodilo i zašto? Kako je moguće da u nekoliko sekundi požar pregazi, sprži, uguši i ubije toliko mnogo ljudi koji su mirno čekali u redu pred blagajnom? Istraga je trajala jedanaest mjeseci. Istražitelji su, da bi nepobitno utvrdili istinu, dali sagraditi posve vjernu kopiju tunela s pokretnim stepenicama i izazvali identičan požar na njima. Prije toga su, uz pomoć kompjutorske simulacije, koja je tada bila u povojima, ustanovili točan model kretanja vatre. Činilo se nevjerojatnim, ali požar se ponašao suprotno svakoj logici, i u računalnoj simulaciji i u terenskom pokusu. Najprije je mirno plamsao u kutu poput logorske vatre, a onda se pretvorio u ubojitu stihiju. Konačan zaključak bio je jasan: požar je izazvala odbačena šibica, rasplamsalo ga je smeće, čak i krzno štakora pomiješano s mašću za podmazivanje ispod drvenih podnica eskalatora, a iznenada ga je razbuktao i pretvorio u nezadrživ val vrućine, sličan onome kakav izbije iz motora mlažnjaka pri polijetanju, takozvani efekt rova. Tada su ga otkrili i tako nazvali. Stepenice su bile položene pod kutom od 30 stupnjeva, mast ispod njih se zagrijavala postupno, toplina je rasla odozdo i kad je dosegnula kritičnu točku, buknula je vatra posvuda odjednom!

Slična razorna moć pripisuje se i takozvanom eruptivnom požaru koji također nastaje u svojevrsnom tunelu i sukne iznenada uvis. Kako sada stvari stoje, on je oglašen kao najvjerojatniji uzrok smrti dvanaestorice hrvatskih vatrogasaca.

Istragu o tragediji vodi sudac Županijskog suda u Šibeniku Branko Ivić koji je dosad prikupio nekoliko tisuća stranica dokumenata i koji je sredinom mjeseca predvodio djelomičnu rekonstrukciju događaja na terenu. Rezultati te rekonstrukcije bit će poznati za nešto više od tri mjeseca.

Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije, istražiteljima je posvjedočio da su gasitelji bili pregaženi hukom vatre i vrućine za samo 15 sekundi. Potvrdio je da su bili okruženi travom do koljena i da su vatreni zid i prethodni nevidljivi val vrućine prešli preko njih sa strane s koje im se nisu nadali. Lučić je najvjerojatnije ostao živ zato što je jedini od vatrogasaca imao zaštitnu masku s vizirom, što je bio u dnu klanca i što se okrenuo i ušao u požar umjesto da bježi od njega.

Obilježje je eruptivnog požara da nastaje u svojevrsnom lijevku i da je to snažniji što se više penje. Vjerojatno je u rekonstrukciji kamerom snimljen kompletan teren, uzete su sve koordinate, položaj stradalih, pa će kompjutorska simulacija pokazati kako se vatra ponašala baš ondje. U jednadžbu će se uključiti i otprije poznati podaci o temperaturi i tlaku zraka, smjeru i jačini vjetra, a detaljno će se utvrditi i karakteristike tla.

Katastrofa na otoku Veliki Kornat najvjerojatnije je, kao i uvijek kad su posrijedi takve katastrofe, nesretan plod različitih čimbenika. Jednostavno, baš sve mora krenuti pogrešno da se takvo što dogodi.

U londonskoj podzemnoj željeznici izgorjela je 31 osoba zbog desetak propusta i spleta nesretnih okolnosti: prometna postaja, slučajno odbačena šibica, iznenadni nailazak dva vlaka koji su potisnuli zrak prema gore… I avion Rona Browna, utvrdila je opsežna istraga američke vlade, zabio se u brdo iznad dubrovačkoga aerodroma jer su pogriješili i pilot, i njegovi nadređeni, i oni iznad njih u NATO-ovoj bazi u Njemačkoj, pa se na to nadovezalo nemoguće vrijeme, primitivna (premda ispravna) oprema na dubrovačkom aerodromu.

Za kornatsku tragediju zasad se, u fazi istrage, također može okriviti splet nesretnih okolnosti. Vatrogasci koji su ga gasili nisu bili primjereno opremljeni, krušku s vodom helikopter zbog jakog juga nije mogao spustiti u njihovoj neposrednoj blizini, kanader koji im je mogao pomoći bio je upućen na drugu lokaciju, zapovjednik na terenu poveo ih je pogrešnim pravcem i na sve to nadovezao se rijedak i razoran prirodni element. Optužnica će se vjerojatno podignuti protiv Dražena Slavice, bivšega zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, jer je dopustio da u gašenju sudjeluju dvojica maloljetnika i civilni ročnik te protiv Paška Petrine, koji se sumnjiči da je kobni požar izazvao bacanjem opuška. Njihova eventualna krivnja, međutim, samo je dio mozaika. Na kraju, netko će odgovarati, ali bitnije je od toga da se iz ove tragedije izvuku pouke i da se slična ubuduće spriječi.

Naime, očigledno je da je dvanaest vatrogasaca poginulo jer nisu bili primjereno opremljeni i obučeni i jer cjelokupna protupožarna služba nije adekvatno opremljena i organizirana. Ljeti, kad na našu obalu nahrupe turisti, nahrupe na nju i požari. Tko ih gasi? Uglavnom mladići poput onih koji su stradali na otoku Veliki Kornat. Profesionalnih vatrogasaca nema dovoljno, a među dobrovoljnima pretežu tinejdžeri i entuzijasti koji iz nekog plemenitog ili mladenačkog ushita radije trče u vatru nego da konobare, skipaju ili jednostavno “gluvare” po plažama i kafićima. Kad ljeti pratite izvještaje s požarišta, nerijetko čujete da se vatrogascima priključuju turisti, neki i u japankama. Bilo je samo pitanje vremena kad će se dogoditi tragedija poput kornatske.

Tragedija koja se dogodila ne može se ublažiti, a žrtve koje su tamo pale bit će uzaludne ako smjesta naše gasitelje ne opremimo najsuvremenijom opremom, ako im ne osiguramo vrhunsku obuku, tehničku potporu i ne ustrojimo učinkovit zapovjedni lanac.

Mediji su puni tekstova o nekakvim teorijama zavjere: izgorjeli su zbog NATO-a, zbog MORH-a... A nitko se nije upitao koliko je vatrogasnih odijela pripremljeno za sljedeće ljeto, imamo li dovoljno kanadera, helikoptera, sredstava veze, vatrogasnih instruktora... Budu li i sljedeće ljeto mladići s Murtera, s Krka ili iz Makarske ili Novog Vinodolskog požare gasili u radničkim kombinezonima, bez zaštitnih maski i zaštite iz zraka, bit će jasno da smo i dalje prilično zaostala država u kojoj će političari radije potrošiti sto milijuna kuna za izbornu kampanju umjesto da ih daju za kupnju deset tisuća vatrogasnih odijela s kacigom i vizirom.


Jutarnji list

Brko na 31.12.2007 19:58:00