Trinaest vatrogasaca iz Tisna, Vodica i Šibenika - Ivica Crvelin, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Gabrijel Skočić, Marko Stančić, Hrvoje Strikoman, Josip Lučić, Marinko Knežević, Karlo Ševerdija, Dino Klarić, Ante Juričev Mikulin, Ivan Marinović i Frane Lučić, našli su se 30. kolovoza 2007. godine oko 17 sati u nevjerojatnom vatrenom paklu koji je uspio preživjeti samo Frane Lučić.

Zavijeni u crno

Šestorica vatrogasaca preminula su na mjestu. Ante Crvelin podlegao je ozljedama 1. rujna, Tomislav Crvelin preminuo je 3. rujna, 5. rujna umire Josip Lučić, 10. rujna Marinko Knežević i Karlo Ševrdija, a 16. rujna umire i Ante Juričev Mikulin.











Frane Lučić uspio se izboriti za život da bi mogao svjedočiti o najvećoj tragediji u povijesti hrvatskog vatrogastva. Hrvatska, zavijena u crno, traži odgovor na pitanje kako je došlo do tragedije u “bezazlenom požaru” zaboravljajući u boli i tuzi da nema bezazlenih požara, da je vatra zao gospodar kada se otme nadzoru i pretvori u paklenu stihiju. Pitali su se neki što su vatrogasci uopće radili na pustom otoku i zašto nisu pustili bezvrijednu kornatsku travu da izgori. Zaboravili su - vatrogasci su bili tamo gdje su morali biti.

Oni svaki dan stavljaju život na kocku da bi zaštitili nas i našu imovinu. Na žalost, mi smo se toliko sebično naviknuli na njihovu žrvtu, njihovu hrabrost i nesebičnost da smo to počeli prihvaćati kao nešto samo po sebi razumljivo. Štoviše, počeli smo “častiti” te hrabre ljude ljutnjom i prijekorima kada bi zakasnili koju minutu ili ne bi uspjeli obuzdati požar koji je buknuo zbog našeg nemara.

Hrabri ljudi koji su poginuli gaseći požar na otoku Kornatu, to ne smije biti zaboravljeno, nisu svoje živote stavili na kocku zbog “bezvrijedne suhe trave”. Oni su stradali pokušavajući spasiti i sačuvati jedno od najvećih nacionalnih bogatstava Hrvatske.

Oni su gasili požar u nacionalnom parku, štitili su i čuvali ono čime se Hrvatska ponosi, branili su Kornate tu, uz Dubrovnik, Plitvice i Brijune, jednu od najvažnijih hrvatskih nacionalnih zastava po kojima ju se prepoznaje u cijelom svijetu. Njihova tragedija ne može i ne smije biti svedena na besmislenu smrt zbog suhe trave. Uostalom, i Frane Lučić kaže da nitko od vatrogasaca nije dvojio trebaju li oni tamo biti ili ne.
Moj Jutarnji.hr
Datum objave 31.12.2007 08:15
Pišu: Stanko Ferić, Silvana Fable, Mihajlo Obrenović

Brko na 31.12.2007 19:59:00