Okrenuo sam se prema plamenu i doslovno prošao kroz njega. To mi je spasilo život – kaže na poèetku ekskluzivnog razgovora za “Slobodnu” jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije 23-godišnji Frane Luèiæ iz Tisnoga, mladiæ èije oèitovanje o kataklizmi koja je 30. kolovoza ove godine odnijela 12 života i zavila Hrvatsku u crno cijela nacija s nestrpljenjem oèekuje. Njegove odgovore zabilježili smo juèer u splitskoj bolnici, u društvu s Franinim lijeènikom i spasiteljem dr. Ivanom Utrobièiæem. Frane se izvanredno oporavio i unatoè ožiljcima na tijelu i u duši, razložno se i smireno prisjeæa najtežeg dana u životu, kada se zajedno sa svojim kolegama ukrcao u helikopter. Pravac- Kornati. Zadatak – ugasiti požar.
Kakvo je raspoloĹľenje bilo u helikopteru kad ste krenuli u akciju na Kornate?
Sasvim dobro, nitko nije slutio što bi nam se moglo dogoditi.. Bio je to požar kao i svaki drugi, kao i mnogi koje smo s uspjehom ugasili. Dapaèe, do tada smo prošli kroz mnogo veæa iskušenja, osobito kad bi gorjela borova šuma. A ovo? Ovo je izgledalo kao rutinska operacija.
Jeste li vidjeli poĹľar iz helikoptera?
Naravno, ono što sam odmah zapazio bila je duljina vatrene linije. I odmah nam je bilo jasno da mi to sami ne možemo ugasiti. Procijenjeno je da moramo angažirati i kanader.
Oporavljeni Frane i njegov lijeènik i spasitelj dr. Ivan Utrobièiæ
Gdje ste izbacili krušku s vodom?
Na vrhu brda.
Zašto pilot nije tamo i vas iskrcao?
Zašto je, naime, kruška spuštena toliko daleko od vatrogasaca?
Uobièajeno je da se kruška spusti tamo gdje se spuštaju i vatrogasci, jer bez vode nema ni gašenja. Meðutim, pilot je pokušavao i nas dva, tri puta spustiti na vrh brda, ali naprosto zbog jakog vjetra nije mogao.
Kruži prièa u javnosti o tome da je prilikom izbacivanja kruške helikopteru probijena guma na kotaèu? Jeste li išta osjetili ili èuli?
Ništa. Ništa se nije èulo.
Je li bilo ikakve sumnje u ispravnost helikoptera?
Nikakve.

Vi ste iskrcani kilometar i pol od kruške?
Da, i odmah smo krenuli prema njoj.
Tko donosi odluku o mjestu iskrcavanja?
Odluke se u naèelu donose u dogovoru sa zapovjednicima. I pilot u tome sudjeluje.
Je li bilo ikakvih problema kod slijetanja helikoptera i izlaska iz njega?
Nije bilo nikakvih problema. Iskrcani smo u kotlini, koliko-toliko zaštiæenoj od vjetra, i krenuli smo put požara noseæi svu opremu. Cilj nam je bio doæi do kruške, spojiti pumpe s njom. Svatko je nešto nosio. Netko pumpu, netko rezervoar. Jedan od tih rezervoara bio je pun goriva, ali mislim da je on u katastrofi ostao netaknut. Bio je, naime, dobro zatvoren. Uglavnom, slušali smo zapovjednika Dinu Klariæa koji nam je govorio da idemo naprijed. Formirali smo kolonu, netko je išao malo brže, netko sporije. Ja sam bio meðu zadnjima.

U medijima se nagaðalo o tome da je to bio požar niskog raslinja, ne višeg od 20 do 40 centimetara?
Da, trava nam je dopirala do koljena. Meðutim, u svemu kljuènu je ulogu imao izuzetno jak vjetar, koji je u kanjonu u kojem smo se zatekli naglo promijenio smjer i formirao vatrenu frontu u obliku polumjeseca koja je nadirala prema nama brzinom od šest, sedam metara u sekundi. A trava je bila suha poput baruta...
Frane, sjeæate li se što se tada dogodilo?
Vidjeli smo kako nam se plamen i gust dim približavaju velikom brzinom. Ponestajalo nam je zraka. Poèeli smo bježati. Odbacivali smo opremu kako bismo mogli lakše i brže trèati. I ja sam odbacio naprtnjaèu s hranom za koju sam bio zadužen. Trèao sam kao nikada do tada u životu. Ja i vatra, koja me sustizala... Ona je bila brža.
U tom vas je trenutku plamen zahvatio?
Da, u tom trenutku. Ipak, uspio sam spustiti vizir na kacigi i to mi je saèuvalo lice. Potom su mi i noge zahvaæene. Veæ opeèen, u djeliæu sekunde bacio sam se u izgorenu travu koja mi je zbog vruæine deformirala šake. No, to mi je spasilo život. Praktièki sam prestao bježati, okrenuo se i ušao u plamen, prošao kroz njega i nakon pet-šest koraka bio sam u veæ izgorenu podruèju. Izvan pakla. No, moji prijatelji nisu bili te sreæe. Tko je bio niži rastom, njega je plamen uhvatio cijeloga, a ja koji sam nešto viši nisam, kao što vidite, cijeli izgorio.
�ega se prvo sjeæate nakon kataklizme?
Prijatelja koji zovu u pomoæ, njihovih jauka i zapomaganja. Neki su ležali, neki su sjedili, a neki su se uspjeli uspraviti. Uoèio sam na zemlji dvije kacige, uspio ih nekako dohvatiti i leæi na njih, da ne budem na stijenama. Tako, ležeæi na kacigama, okružen unesreæenim prijateljima, doèekao sam pomoæ koja je stigla nakon dva, tri sata.
Tko Vam je bio najbliže dok ste èekali pomoæ?
Tome Crvelin, Josip Luèiæ i jedan iz DVD-a Vodice. Koji? Ne znam toèno jer mu je lice bilo neprepoznatljivo. Pretpostavljam da je to bio Ante Jurièev.
U oèekivanju pomoæi, jeste li pokušali razgovarati s kolegama?
Uglavnom smo beštimali. Imali smo i nešto vode, pili smo i èekali.
Je li u tom vremenu dok ste èekali pomoæ itko došao?
Da, bila su dvojica. Ja ih nisam poznavao, vjerojatno su obilazili požarište i nisu ni znali da æe nas tu pronaæi. Istražni mi je sudac rekao njihova imena, ali ja ih nisam zapamtio. Uglavnom, bili su to pripadnici vatrogasne postrojbe iz Šibenika.
I onda je stigla pomoæ...
Da, prvi je stigao Stipe Božiæ.
Komu su pripadnici Gorske sluĹľbe prvo pomogli?
Mislim da sam ja bio treæi po redu. Potom su nas ukrcali u helikopter i prebacili na drugo mjesto. Narednih dvadesetak minuta ne pamtim, tek se sjeæam kako su nas drugim helikopterom prebacili u Zadar, a potom u Split...
Od tog trenutka cijela je Hrvatska bdjela nas Franinim bolesnièkim krevetom èekajuæi sa strepnjom svako lijeènièko priopæenje, nadajuæi se sretnom završetku njegove kalvarije. I evo, doèekali smo taj trenutak. Frane je napustio bolnicu i otišao kuæi u Tisno. Život se nastavlja. Zahvaljujuæi lijeènicima KBC-a Split i njihovu ravnatelju dr. Dujomiru Marasoviæu koji su mjesecima bez i trenutka odmora brinuli o njemu, roditeljima koji su ga bodrili, prijateljima koji su mu slali brzojave pomoæi...
A vjernicima u ovom božiænom okružju nitko ne može uskratiti zadovoljstvo da je Franino èelo dodirnuo i prst Božji.

Je li trebalo gasiti

•• U medijima se dosta spekuliralo o tome je li požar na Kornatima trebalo gasiti.

Ĺ to Vi mislite?
Ne znam, teško mi je o tome govoriti jer mi nismo znali jesu li i kuæe ugrožene. Naprosto s mjesta gdje smo iskrcani nismo mogli vidjeti kuæe. Nama je bilo najvažnije ugasiti èelo tog požara, da se on ne širi.

Na brodarici je bilo slièno

•• Jeste li ikada u svojoj šestogodišnoj vatrogasnoj karijeri naišli na nešto slièno ovakvom kornatskom požaru?
Jesam, kad smo gasili šumu Jelinjak kod Brodarice. I tu smo mi iz DVD-a �Tisno’ morali bježati pred stihijom. I jedva smo utekli!

Kljuèna �kruška’

•• Bi li se tragedija dogodila da je kruška s vodom bila blizu vas?
S naprtnjaèama koje smo nosili i u kojima je bilo po 25 litara vode, teško da bismo uspjeli ugasiti vatru. No, s punom opremom, mislim da bismo uspjeli.

Marende nije bilo

•• Pojavila se i informacija o tome da ste marendavali kad vas je plamen dohvatio?
Ne, to ne odgovara istini. Ja sam nosio marendu, bilo je tu konzervi i piæa. Sve sam to odbacio da bih mogao lakše pobjeæi.

Izmislit æu nešto

•• Prvo æu se do kraja izlijeèit, osposobiti ruke. Netko æe mi u poèetku morati davati jesti. Što kasnije? Ako mi bude dosadno, izmislit æu nešto.
Kada sve proðe, hoæete li biti opet vatrogasac?
Želim najprije završiti fakultet, zaposliti se u struci i vjerojatno u poèetku neæe biti vremena ni za što drugo. Nakon studija želim se zaposliti bilo gdje da ne moram više pitati novce od oca i matere. Kasnije æu tražiti bolji položaj. A mislim se i oženiti, imati djecu.

�udo u Splitu

•• Dr.Utrobièiæu, koliko ste zadovoljni Franinim oporavkom?
Iznimno sam zadovoljan, ovo je rekordno brz oporavak. A najvažnija je bila Franina volja, njegov optimizam. Kad bismo mi padali i gubili nadu, Frane nas je dizao i davao nam snagu svojom voljom i željom za životom. On je sve što mu se dogodilo hrabro prihvatio, suoèio se s tim i uspio. Najvažnije, nije bježao od istine.



•• Prof. Vedran Radoniæ, dr. Ivan Utrobièiæ, dr.sc. Ante Ujeviæ, dr. Miroslav Ercegoviæ, dr. Bojan Štambuk, dr. Suzi Kraljeviæ, viša medicinska sestra Zdenka Kekez i medicinske sestre Ivana Grgiæ, Renata Kasum i Anðelka Ševo. To je samo dio medicinske ekipe koja je skrbila o Franinu zdravlju. Ostali su bili sprijeèeni obvezama i nisu bili u moguænosti doæi na slikanje za povijest.

Najveæe želje

•• Volio bih se potpuno oporaviti, naviknuti se raditi bez prstiju i nastaviti školovanje.
A treæe?
Što bude! Vašim èitateljima želim sretan Božiæi i Novu godinu.
I da im se ne dogodi ono što se meni dogodilo.

Mislio sam da æemo svi preživjeti

•• Mislio sam da æemo svi preživjeti. Ostao sam tu noæ u zadarskoj bolnici, kao lakše opeèeni, a sutradan su me prebacili u Split. Tijekom lijeèenja doznao sam što se dogodilo mojim kolegama.
Nije mi bilo lako, nije mi ni danas.
Bili su to moji prijatelji s kojima sam se druĹľio, s kojima sam izlazio.

Premijer i Predsjednik

•• Premijer mi je bio u posjetu dva puta, i u Zadru i u Splitu, zajedno sa svojim suradnicima. Svi su bili u mantilima, s maskama. Meðutim, samo sam njega prepoznao. Dakako da me pitao kako se osjeæam. A Predsjednika sam prepoznao lakše, kad sam mu vidio obrve...

Prsti su takvi kakvi su. Moji su!

•• Najgori su mi ovi prsti, jer neæu moæi s rukama kao prije. Ali riješit æemo i to – kaže Frane koji nije htio skrivati svoje ruke. - Tu su moji doktori, tu je moj dr.Ivan, bez kojih sigurno danas ne bih s vama razgovarao. A ruke æe zacijeljeti.

Frane se vratio kuæi

TISNO. Toèno u 19.15 sati, 115 dana i pet sati od kornatske tragedije, Frane Luèiæ, junak s Kornata, vratio se u rodno Tisno. U kuæu svoje bake Marije Frkiæ i ujaca Zlatka i Martina došao je u pratnji svoje obitelji. Tišnjani su cijeli dan bili u išèekivanju svog junaka. Meðutim, poštujuæi volju njegovih roditelja i privatnost koju su htjeli, osim brojnih novinara pred kuæom su se našli samo susjedi.
Tišèanima je dolazak Frane, nakon tragedije u kojoj su izgubili svoje sinove Ivicu, Antu, Marka, Tomislava i Josipa, ipak vratio osmijeh na lica. No, kako kažu, prava fešta æe biti kad se Frane vrati potpuno fit.
I na domjenku u povodu božiænih i novogodišnjih blagdana, kojega je organizirala opæina Tisno, na vijest koju je saopæio naèelnik opæine Joso Stegiæ da se Frane vratio, raspoloženje je poraslo.

B. PAVLOV

Preneseno : Slobodna Dalmacija

iskreni na 24.12.2007 13:39:11