EKSKLUZIVNO: Vatrogasce na Kornatu ubila je odbačena NATO-ova bomba
Slobodna Dalmacija u subotnjem izdanju donosi intervju sa umirovljenim časnikom HV-a Nediljkom Pušić, koji iznosi podatke o tome što se sve zbivalo na Kornatima i što je prethodilo največoj vatrogasnoj tragediji u Hrvatskoj!
Uzrok kornatske tragedije i stradanja 12 šibenskih, tišnjanskih i vodičkih vatrogasaca nije nikakav eruptivni požar, nego detoniranje, vjerojatno zbog požara, rasutog eksplozivnog punjenja jedne ili dviju odbačenih bombi, po svoj prilici CBU-87, s NATO-ovih aviona nakon “kosovske krize” u proljeće 1999. godine SEnD tvrdi umirovljeni vojni časnik HV-a, sudionik Domovinskog rata, Nediljko Pušić, inače dipl. pravnik po struci, no bez sumnje čovjek zavidnog znanja o novim vojnim tehnologijama, eksplozivnim sredstvima i medicinskim posljedicama za ljude izložene njihovu razornom djelovanju.
18 kilograma dokumenata
Do senzacionalnih saznanja Pušić je došao nakon upornog sedmomjesečnog istraživanja kojim je prikupio relevantnu vojno-medicinsku i znanstvenu dokumentaciju tešku 18 kilograma, a koja prilično uvjerljivo podupire njegovu tezu o uzroku tragične smrti vatrogasaca na surovim kornatskim škrapama.
- Bio sam siguran da će i ekspertna skupina koja je angažirana na istraživanju uzroka tragedije doći do istih saznanja, i čekao sam njihovo očitovanje. No, kada su objavili službeno izvješće u kojem tvrde kako je riječ o fenomenu tzv. eruptivnog požara, odlučio sam provesti vlastitu “istragu”. Ušao sam na web-stranicu Američkog šumskog ministarstva koje ima najveću svjetsku biblioteku i goleme baze podataka o šumskim požarima.
Pročitao sam sve što je bilo raspoloživo o eruptivnim požarima i shvatio da to s kornatskom tragedijom nema nikakve veze. Jer, za eruptivni požar preduvjet je šuma, velika količina drvne mase i kisika, čega u ovom slučaju nije bilo, a niti sam u literaturi sličan primjer našao, te sam taj uzrok isključio - objašnjava genezu svoga “otkrića” Pušić.
Potaknula ga je tuga i tragedija obitelji vatrogasaca koji su od prvog dana tražili samo istinu.
- Surfajući internetom, naišao sam na dokument o “Savezničkoj žetvi”, zbrojio dva i dva i sve povezao u sasvim logičnu priču - kaže naš sugovornik, napominjući da dosad nije htio o tome javno govoriti iz više razloga.
Prvo, vjerovao je da će djelovati institucije sustava (Policijska uprava šibensko-kninska, odnosno MUP te Državno odvjetništvo) kojima se obratio i stavio im na raspolaganje kompletnu dokumentaciju još u studenome 2008. godine. Drugo, nije htio sijati paniku, svojom elaboracijom pokrenuti kakve sulude teroriste - avanturiste koji bi se mogli dati u potragu za preostalim odbačenim bombama u Jadranu, čija je cijena na crnom tržištu vrtoglava, upropastiti turističku sezonu i možebitno izazvati tragediju puno većih razmjera od one kornatske.
Naime, osim utvrđivanja istine o najvećoj hrvatskoj vatrogasnoj nesreći, Pušić je htio upozoriti Vladu i nadležna ministarstva na činjenicu da u Jadranu (moguće u moru, ali i na kopnu - priobalju i otocima) ima još deset neotkrivenih NATO-ovih bombi bačenih nakon bombardiranja Srbije, a što stoji i u Izvješću NATO pakta iz 2004. godine.
Te su eksplozivne naprave izvor potencijalne katastrofe koju je moguće spriječiti samo njihovim uklanjanjem. Pušićeva priča o kornatskoj tragediji počinje u proljeće 1999. godine, kada su SAD i NATO pokrenuli vojnu operaciju “Allied force” radi rješavanja krize na Kosovu.
U akciji je korišten hrvatski zračni prostor, a baze u sjevernoj Italiji i nosači aviona u Jadranskome moru za borbena djelovanja. I laici znaju da naoružani borbeni zrakoplovi ne mogu sletjeti u zračnu luku ili na nosač aviona ako nisu bacili sve bombe (rakete) na cilj i oslobodili se “tereta” (naoružanja).
“Teret” se odbacuje, nakon akcije, u za to predviđene zone. Tijekom ove operacije, u sjevernom Jadranu je bilo sedam zona pod zajedničkim nazivom “Jettison areas”, gdje su se odbacivale eksplozivne naprave na putu prema zračnoj bazi u Avianu, a koje nisu ispaljene na planirane ciljeve u Srbiji.
Minolovci u akciji
Nakon završetka akcije “Allied force”, NATO pokreće novu akciju pod nazivom “Allied harvest” u cijelom Jadranskom moru kako bi sakupili sve odbačeno naoružanje (bombe, rakete, spremnike goriva) kako ne bi došlo do neželjenih događaja. Trebalo je očistiti (razminirati) 1041 nautičku milju Jadrana gdje je posijana 231 naprava, pri čemu jedna raketa i jedan spremnik goriva, a ostalo su bile bombe.
Angažirana je flota minolovaca (turski, njemački, danski i talijanski brodovi) koja je pretraživala morsko dno i podizala bombe, rakete, spremnike goriva, pa čak i eksplozivne naprave zaostale iz Drugog svjetskog rata. Nisu, međutim, u prvoj akciji čišćenja pronašli 30 bombi.
Talijanska vlada nije prihvatila okolnost da joj je podmorje kontaminirano (jedna je bomba bila nedaleko od Venecije), pa je na njihovo inzistiranje NATO pokrenuo novu akciju “Allied force 2”, tijekom koje su “preorane” talijanske teritorijalne vode i tamošnjoj vladi dokazano da je njihovo more čisto od eksplozivnih sredstava. No, iz dokumenta “Operation allied harvest”, koji je na Međunarodnoj konferenciji o razminiranju od 25. do 27. kolovoza 2004. u Frederikshavnu u Danskoj prezentirao kapetan korvete, danski zapovjednik Bo Junker Albertsen, očito je da sve odbačene naprave nisu pronađene, ali i da su veći broj nalazili daleko od zona predviđenih za njihovo odbacivanje.
Nisu našli, kako se navodi u spomenutom dokumentu, deset GBU-12, četiri CBU-87, a jedan CBU-87 je fragmentiran (dakle, djelomično je pokupljen). SEnD Otok Kornat je u neposrednoj blizini zona za odbacivanje bombi i raketa (“Jettison areas”), otok su prelijetali brojni avioni odlazeći na borbene zadatke i vraćajući se u baze ili na nosače zrakoplova.
Zbog svega mislim da je na Kornat odbačena jedna ili dvije bombe CBU-87 s kumulativnim nabojem. Bačena je s minimalno tisuću metara visine, pri minimalno tisuću kilometara na sat brzine borbenog zrakoplova. S obzirom na masu bombe od stotinu kilograma i navedenu brzinu, te visinu s koje je odbačena, u trenutku udara o tvrdi kornatski kamen došlo je do razbijanja, odnosno raspadanja bombe i rasipanja eksplozivnog sadržaja po tlu. A budući da je otok praktično nenaseljen, letovi izvođeni uglavnom noću, nitko nije mogao posvjedočiti i prijaviti pad bombe ili više njih.
Od proljeća 1999. godine do tragičnog 30. kolovoza 2007. rasuti eksplozivni sadržaj bio je izložen svim mogućim atmosferskim utjecajima. I kada je kobnog 30. kolovoza izbio požar na Kornatu - uvjeren je Pušić - trinaestorica hrabrih gasitelja postala je žrtvom detoniranog rasutog eksplozivnog punjenja, po svoj prilici, bombe CBU-87.
Eksploziv je mogao biti aktiviran, kako ističe, termički, jer dovoljno visoka temperatura može detonirati svaki eksploziv, ili se dogodilo da je od visoke temperature tla na požarištu počeo pucati kamen, koji se pri tome širi i može se pomaknuti za tisućinku milimetra i aktivirati kumulativnu kuglu, na što upućuje tehnički opis CBU-87.
Ključnim dokazom da je na Kornatu došlo do eksplozije rasutog sadržaja bombe, Pušić drži satelitsku snimku otoka na dan tragedije (30. kolovoza), gdje se iznad Kornata vidi oblak pyrocumulus dimenzija najmanje četiri puta pet kilometara i visine minimalno osam kilometara.
- Kad sam vidio tu snimku, odmah sam potražio kako izgleda pyrocumulus od eksplozije CBU-87. Dobio sam sliku iz Afganistana i usporedio. Nije bilo sumnje da je oblak isti SEnD tvrdi Pušić.
Iskustvo iz Afganistana
_ Mučile su me i ozljede kornatskih vatrogasaca, jer se radilo o zastrašujućim opeklinama koje zapaljena trava ne može izazvati. Konzultirao sam američku literaturu u vezi s ozljedama od eksplozije bombe CBU-87, i u jednom vojnomedicinskom časopisu pronađem fotografiju djevojčice opečene eksplozijom te iste bombe. Sve se slagalo. I onda se nekom koincidencijom dogodi nesreća u Afganistanu, kada su NATO snage pogreškom “poklopile” francuske vojnike. Novinari su uspjeli doći do fotografija potpuno sprženih vojnika i izbio je strašan skandal u Francuskoj.
Nakon te nesreće izdaje se, u travnju 2008. godine, separat udžbeniku medicine (Blast injury), gdje su opisane unutarnje ozljede vojnika koji su izvana bili potpuno izgorjeli. Vidio sam, sve iz američke vojnomedicinske literature, iskustva iz Iraka i Afganistana, opise ozljeda od eksplozija. Čak sam predlagao policiji da patologe koji su obavljali obdukciju nad tijelima poginulih vatrogasaca upoznaju s ovim materijalima i usporede ih s obdukcijskim nalazima stradalih na Kornatu.
Eksplozija CBU-87 najviše uništava mozak i pluća, a ostavlja trag i na kostima. Ali, to nije učinjeno - kazao nam je Pušić. Na pitanje kako je moguće da eksploziju nitko nije čuo ili bar nitko nije spominjao, odnosno da nitko ne govori o bilo kakvim ostacima eksplodiranih bombi, Pušić kaže:
- Što je veća površina na koju se bomba rasula, to je buka manja. I jedini preživjeli vatrogasac Frane Lučić, ako se sjećate, spominjao je huk koji se čuo. Buka je bila, ali je pitanje snage i frekvencije o čemu ne želim spekulirati jer bi to bilo neozbiljno. Sve se to može izračunati. A što se tragova tiče, morate znati da je kapsula u kojoj se nalazi eksplozivno punjenje od dur-aluminija, koji je vrlo topljiv. Kad je aluminij izložen kumulativnoj eksploziji, najprije se pretvara u plazmu, zatim u plin, i tek u atmosferi ponovno u krutinu te poput čestica sitne prašine, nevidljive ljudskom oku, pada na tlo ili u more. Budući da nije poznat molekularni sastav te bombe, jer ga Amerikanci taje kako ih ne bi tkogod zaskočio njihovim vlastitim oružjem, policija ga ne može otkriti jer za to nije ni obučena ni opremljena. No, NATO-ovi stručnjaci znaju o čemu govorim.
Sjetite se, vojnici su stigli prvi
- Konačno, prvi su na Kornat nakon vijesti o požaru u kojemu ima i mrtvih, došli vojni specijalci i policija, petsto ljudi koji su pročešljali otok. S nekima od njih sam razgovarao, i svi odreda su rekli da je cijeli otok smrdio na eksploziv. Samo pogledajte fotografiju Kornata prije požara i nakon 30. kolovoza. Vidjet ćete efekt “spaljene zemlje”, kao da je, kako je to u prvom javljanju kazao Stipe Božić, bačen napalm na otok... Prema znanstvenim istraživanjima, tragovi te eksplozije ostat će na Kornatu minimalno 150 godina.
E moj Frane, jesi li se sad prisjetija ča je bilo? Ili još ne smiš govorit, dapače i daješ intervju koji ti je napisa i odgovorija neko drugi ...
Jadan mali Frane Lučić, ča mora mučat i nosit križ do kraja života, njima drugima, pokojnima, sad je svejedno, ali da se ova tragedije mogla spriječit, je, i to vrlo lako ...
A onima ča su krivi za sve ovo ... neću, neću klet, jer to nije ljudski ... ali nadan se da se bar svaku drugu noć probudidu u snu, oznojni i pristrašeni ...
Ovo mi je prvi trezveni, neostrašćeni članak od Kornatske tragedije naovamo ... i neka neko mekne točku na i, da duše mrtvih junaka mogu počivati u miru ...
Ne želim sudit nikome, ali ako se dokaže da je ovo istina, a djeluje prilično uvjerljivo ... neko bi se triba barenko zacrvenit, ako mu je obraz sposoban za takvu djelatnost.
Pogotovo SVI ONI ča su ovo znali, a do sad su mudro mučali (šutjeli, za sjevernjake) ...
" spaljena zemlja " ..." napalm "... "najprije vojska češlja otok" ... sad sve polako dobije smisao i kockice se slažu.
Pozdrav i dobra sreća svim gasiteljima na svitu, ma gdje bili!
Gospodinu Pušiću kapa dolje za uloženi trud i vrijeme provedeno pri rasvjetljavanju ovog slučaja.
Pošto sam i u ranijim člancima pisao da Frane mora znati šta se stvarno desilo,sada me zanima da li će na ovo dati komemtare gospoda Sanaderi i da li će Jadranka imati petlje pozvati ih na odgovornost i strpati ih tamo gdje im je i mjesto.
Ma šta će njoj petlja, ona je ista ka i ostali, uostalom nije tu od jucer, bila je potpredsjednik vlade u doba tragedije i odgovorna je koliko i svi. Uostalom ova vlada je neliegitimna i da imaju ikakve casti makli bi se odma. (ili cekaju da im budu gotovi BIH pasoši da mogu utec )
Nije kriva ni Vlada ni nitko drugi osim nas koji samo komentiramo i jadamo se... Jos jednom ponavljam http://www.youtub...LtoH8&NR=1
Ajmo skupa, baš ko oni... Da ih je netko malo žešče pritisnuo sve bi se saznalo na vrijeme...
velo svaka čast na komentaru!!! Također triba zahvaliti Gospodinu Pušiću koji je ponukan neistinama dobro proučija moguću verziju događaja,želeći pomoći roditeljima koji su stalno ušutkivani šta god pokušali...SVA ZLA I NJIHOVI SUDIONICI KAD TAD PLATE SVOJE!!! Neke fotelje su davno tribale biti oslobođene ljigavaca umišanih u ovu priču,kako na lokalnoj,tako i na državnoj razini...AL SVE SE VRAĆA,SVE SE PLAĆA
Ukratko:
CBU 87 je ''obična'' kazetna bomba načinjena od fiberglasa teška oko 430 kg. Sačinjavaju je 200 ''zvončića'' veličine limenke pića obojanih jarko žutom bojom. Svaki ''zvončić'' sadržava oko 300 čeličnih fragmenata u kumulativnom punjenju. Osnovna namjena : probijanje lakih oklopa, te djelovanje po živoj sili, te psihološki efekt. Eksplozija jednog ''zvončića'' može izazvati smrtne ozljede od šrapnela u radijusu od 25 m. CBU 87 je kazetna a ne napalm ili fosforna ili neka duga zapaljiva bomba.
Nakon LOU sva Pušićeva teorija pada u vodu. Čudno da časnik HV nezna razliku između napal bombe i kazetne bombe te njihove namjene i posljedice koje stvara na živoj sili ili materijalnim dobrima. Na žalost svako si daje za pravo da stvara svoje priće o nesreći o kojoj ništa nezna i sve se zasniva na pretraživanu interneta a ne na materijalnim dokazima. Istina tomu kumuje i službena vlast koja ne izlazi s cjelokupnom dokumentaciojom u javnost nego ju ćuv az glavnu raspravu. Dakle da je eksplodirala kazetna bomba ili jedan zvončić vatrogasci bi bili izranjavani kao što su bili zagrepčani kad je na Zagreb baćena kazetna bomba. Vatrogasci iz Zadra dobro znaju jer tamo godinama gore površine pod minama pa rijetko koja eksplodira u požaru a još ih puno ostaje iza požara. Požar trave na Kornatu nije dovoljno energetski jak da izazove zapaljenje eksplozivnog punjenja u bombi. Žalosno je da sudac Ivić ne prezentira javnosti 3D simulaciju događaja na Kornatu koja je napravljena i koja se nalazi kod njega, tada bi bilo sve jsno svima. To treba napraviti za rasvjetljavanje slučaja ali i za one koji se mogu naći u sličnoj situaciji da prepoznaju situaciju te da ju izbjegniu kako nebi nastradali. Ovakve situacije se mogu ponoviti a vatrogasci ih neće prepoznati i postoji mogućnost ponovnog stradavanja. Trebamo ućiti na dosadašnjim greškama i pojavam kako u budućnosti nebi ponovo nastradali.
na 05. rujna 2009 15:46
na 05. rujna 2009 17:06
na 05. rujna 2009 17:12
na 05. rujna 2009 17:14
na 05. rujna 2009 17:15
na 05. rujna 2009 17:19
na 05. rujna 2009 18:49
na 05. rujna 2009 23:10
na 06. rujna 2009 17:32
na 07. rujna 2009 11:11