U susret potpunoj fiskalnoj decentralizaciji za vatrogastvo
Iako se u 2008. godini puno govorilo i pisalo o tome da bi u 2009. godini u Republici Hrvatskoj konačno mogla zaživjeti potpuna fiskalna decentralizacija za vatrogastvo, to se, nažalost, nije dogodilo. Naprotiv, Vlada Republike Hrvatske je svojom Uredbom o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za 2009. godinu (u nastavku: Uredbom) i Odlukom o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2009. godini (u daljnjem tekstu: Odluka) ostala pri čvrstom stajalištu da decentralizirana sredstva za vatrogastvo iz državnog proračuna (dakle, sredstva svih poreznih obveznika) pripadaju isključivo dijelu vatrogasnog sustava (profesionalnog) odnosno 61.jedinici lokalne samouprave (58 gradova i 3 općine) koje su osnivači javnih vatrogasnih postrojbi.
Navedenim aktima objavljenim 19. 1. 2009. (»Narodne novine« br. 8/09) Vlada već desetu godinu izravno zakida 495 jedinica lokalne samouprave koje su sukladno ustavnim i zakonskim odredbama, tj. sukladno Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o zaštiti od požara i Zakonu o vatrogastvu od 1. 1. 2000. bile obvezne preuzeti jednu novu decentraliziranu funkciju, odnosno skrb o protupožarnoj zaštiti i vatrogastvu na svom području.
Ne treba posebno naglašavati da se državni proračun puni i na teret poreznih obveznika, odnosno građana koji prebivaju u navedenih 495 lokalnih zajednica, a ne samo od poreznih obveznika s područja 61 lokalne jedinice. Također, neshvatljivo je da se člankom 3. Uredbe propisuje (a vjerojatno time i smatra) da su financiranje decentralizirane funkcije vatrogastva preuzeli samo gradovi i općine (navedeni u privitku Uredbe u tablici 3.) osnivači i suosnivači javnih vatrogasnih postrojbi. Takvo shvaćanje s pravnog stajališta je apsolutno neprihvatljivo jer svaka lokalna jedinica koja je izradila i donijela (podzakonske akte) procjenu i plan zaštite od požara u obvezi je financiratidecentraliziranu funkciju vatrogastva, bez obzira na činjenicu što su značajnu i odgovornu vatrogasnu djelatnost povjerili dobrovoljnim vatrogasnim društvima.
Nadalje, sukladno odredbi članka 18. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi općina/grad su lokalnejedinice koje su samostalne u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i, shodno tome, nitko im ne može nametnuti model na koji će način na svom području organizirati protupožarnu zaštitu te da li će taj odgovoran posao povjeriti javnoj vatrogasnoj postrojbi ili dobrovoljnom vatrogasnom društvu.
Također, bitno je naglasiti da ne možemo reći da je država decentralizirana sredstva za vatrogastvo osigurala i lokalnim jedinicama (u pravilu općinama) koje su suosnivači javnih vatrogasnih postrojbi.
Naime, točkom IX. Odluke nedvojbeno je propisano sljedeće:
urple'>Kada javnu vatrogasnu postrojbu osnuje više jedinica lokalne samouprave, prihodi ostvareni na temelju dodatnog udjela poreza na dohodak od 1,3%, sukladno članku 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uplaćuju se na račun proračuna jedinice lokalne samouprave s najvećim udjelom u sufinanciranju. Sredstva pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije iz državnog proračuna Republike Hrvatske, do razine iz točke VII. stavka 2., doznačuju se jedinici lokalne samouprave s najvećim osnivačkim udjelom.
Iz navedenog proizlazi da kod suosnivača javnih postrojbi decentraliziranim sredstvima upravlja i raspolaže isključivo ona jedinica (čitaj: grad) s najvećim osnivačkim udjelom.
Takav pristup financiranja vatrogastva je dugotrajno neodrživ jer većem broju lokalnih jedinica nije omogućen jednak pristup na pomoć iz državnog proračuna za obavljanje vatrogasne djelatnosti samo zato što su tako važnu djelatnost povjerili dobrovoljnim vatrogasnim društvima na svom području. U Odluci o mininalnim standardima kriteriji i mjerila za utvrđivanje visine rashoda za zaposlene, te materijalne i financijske rashode su nepotrebno prekobrojni (trenutno ih ima 15) i nisu svi provjerljivi, što dovodi do toga da se isti mogu »napuhavati« od onoga koji dostavlja podatke, dok se sve podloge za utvrđivanje ukupne visine materijalnih i financijskih rashoda u 2009. godini baziraju isključivo na procjeni. Velik broj kriterija i mjerila za raspodjelu decentraliziranih sredstava za vatrogastvo cjelokupni sustav raspodjele čini netransparentnim i može omogućiti malom broju činovnika (državnih službenika) da nepotističkim pristupom raspodjeljuje značajna decentralizirana sredstva (trenutno 324,000.000 kn).
Neodrživ je i zbog toga što isti (znatno manji) broj jedinica lokalne samouprave konstantno (iz godine u godinu) dobiva sve više decentraliziranih sredstava dok druge lokalne jedinice (495) ne dobivaju ništa, što će pak rezultirati novim zahtjevima za osnivanjem novih javnih vatrogasnih postrojbi i u tome ih nitko neće moći spriječiti.
U krivu su svi oni koji naglašavaju stajalište da nije baš pogodno vrijeme za potpunu fiskalnu decentralizaciju u vatrogastvu opravdavajući to toliko spominjanom recesijom, odnosno krizom. Naprotiv, za takvo se stajalište zauzimaju isključivo oni koji se godinama izdašno »napajaju« iz državnog proračuna i nemaju osjećaj za one koji u većini slučajeva za vatrogastvo dobivaju skromna (čitaj: mizerna) sredstva iz skromnih (siromašnih) lokalnih proračuna. Drugim riječima: Sit gladnome ne vjeruje. Ako sve lokalne jedinice imaju istu ustavnu i zakonsku obvezu za provedbu vatrogasne djelatnosti (a imaju), onda nepobitno sve imaju pravo i na pristup pomoći iz državnog proračuna pod jednakim uvjetima. Ako pak govorimo o recesiji iliti financijskoj krizi, kako to da se sredstva za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi sa 324 milijuna kuna u 2008. godini povećavaju na 342 milijuna kuna u 2009. godini. Ako se radi o financijskoj krizi, onda teret te iste krize moraju podnijeti svi subjekti, bez izuzetaka. Očigledno je da se u potonjem slučaju ne radi o recesiji već o blagostanju.
U krivu su i vatrogasni sindikalni čelnici kada pišu prosvjed Vladi Republike Hrvatske u kojem navode da s obzirom na ozbiljnost situacije, Vlada treba preispitati svoju odluku o minimalnim standardima jer će u protivnom biti prisiljeni koristiti se sindikalnim akcijama kako bi zaštitili svoja prava, odnosno da će svoja prava tražiti putem sudskih tužbi koje su za državu preskupe. Prosvjed Vladi od strane sindikalnih čelnika je nonsens zato što financiranje vatrogastva i nije Vladina obveza, a to je Vlada pak jasno istaknula u Uredbi naglasivši (u tabelarnom prikazu) da je to obveza općina i gradova. Vlada RH, na temelju članka 58.a Zakona o vatrogastvu, javnim vatrogasnim postrojbama daje samo pomoć (neki to zovu stečevina) na godišnjoj razini, a prosvjedno pismo za nedostajuća sredstava trebalo je uputiti gradovima/ općinama koji su osnivači (i suosnivači) javnih vatrogasnih postrojbi koji konačno trebaju početi voditi brigu da osiguraju nedostatna novčana sredstva i iz drugih izvora, a ne samo osloniti se na sredstva iz državnog proračuna. Ako itko treba prosvjedovati i pisati Vladi RH, odnosno tražiti zaštitu svojih prava na sudu (prije svega Ustavnom), to su oni gradovi i općine koji već deset godina nemaju pristup dodjeli decentraliziranih sredstava za vatrogastvo te kojima je tim činom narušeno temeljno ustavno načelo jednakosti, odnosno da su svi pred zakonom jednaki.
Ovakav, nekonzistentan pristup dodjele decentraliziranih sredstava dovodi do još većih razlika u fiskalnim kapacitetima između pojedinih lokalnih jedinica. Tako sada imamo apsurdnu situaciju da fiskalno znatno jači gradovi za decetraliziranu funkciju vatrogastva dobivaju sredstva pomoći iz državnog proračuna na teret siromašnih općina i gradova (495). I umjesto da država, što i Ustav propisuje (vidi članak 137. stavak 3. Ustava), pomaže financijski slabije jedinice lokalne samouprave, ona čini suprotno. Štoviše, zaštitu financijski slabijih jedinica ne propisuje samo Ustav RH već i Europska povelja o lokalnoj samoupravi (NN-14/97 i 4/08 – međunarodni ugovori) koju je Republika Hrvatska ratificirala, tj. obvezala se na njezinu primjenu.
Tako je odredbom članka 9. točke 5. Europske povelje o lokalnoj samoupravi izrijekom propisano sljedeće:
urple'>Zaštita financijski slabijih lokalnih jedinica traži prihvaćanje odgovarajućih postupaka ili mjera financijskog ujednačavanja u cilju ispravljanja učinaka nejednake diobe mogućih izvora financiranja, odnosno financijskog opterećenja što ga moraju podnositi.
U odnosu na financiranje decentralizarane funkcije vatrogastva uvodna Uredba i Odluka ne samo da nisu u skladu s navedenom ustavnom odredbom te odredbama Europske povelje već su s njima u čistoj suprotnosti. Ta značajna razlika u neujednačenim fiskalnim kapacitetima lokalnih jedinica nadalje se reflektira i na regionalnu, odnosno područnu samoupravu (županije) tako da decentralizirana sredstva za vatrogastvo koja će se iz državnog proračuna izdvojiti u 2009. godini iznose od 2,608.108 kn za Požeško-slavonsku županiju do 34,934.332 kuna za Istarsku, odnosno 34,278.963 kuna za Primorsko-goransku županiju.
I na kraju, Vlada Republike Hrvatske (s ciljem izbjegavanja nekonzistentnosti) će morati čim prije izraditi novi pristup u dodjeli državnih pomoći za decentralizirano
financiranje vatrogasne djelatnosti, prije svega, na način da pravo na dodjelu imaju sve jedinice lokalne samouprave jer je nepobitno da su sve i obvezne provoditi protupožarnu zaštitu na svom području.
Dakako, novim pristupom im treba omogućiti ne samo jednakopravni položaj (što sada nije slučaj) na ostvarivanje prava na decentralizirana sredstva za vatrogastvo već im treba dati i priliku da sustignu razinu razvijenih područja, što će za posljedicu imati otklanjanje znatne neujednačenosti među lokalnim zajednicama. Nadasve, kod novog pristupa za dodjelu pomoći za decentraliziranu funkciju vatrogastva treba imati na umu i važnost jednostavnosti formula po kojima će se izračunavati visina tih sredstava, tako da će svaka jedinica lokalne samouprave moći sama unaprijed
izračunati kolika sredstva može očekivati. Predviđene pomoći treba utvrditi za period duži od godinu dana, a barem za razdoblje od tri godine, kako bi pojedina lokalna zajednica mogla strateški određivati smjernice razvoja vatrogastva i drugih poslova iz svog samoupravnog djelokruga. Kao jedan od kriterija (osim broja stanovnika i površine pojedine JLS) svakako se nameće nužnost koristiti i odnos prihoda po stanovniku JLS u odnosu na prosječni prihod po stanovniku na razini Republike Hrvatske.
U slučaju da se žurno ne pokrenu aktivnosti oko novog pristupa dodjele pomoći za decentraliziranu funkciju vatrogastva, i dalje ćemo imati raspodjelu koja je eklatantno nekonzistentna s mogućim obilježjima nepotizma i koja za krajnju posljedicu može imati sustavno uništavanje dobrovoljnih vatrogasnih društava odnosno dobrovoljnog vatrogastva.
Po tvom shvaćanju onda su rogati i žive na tuđi račun i policajci,vojnici,lječnici,učitelji.....svi oni žive na "tuđoj grbači" po tvome,jer dobivaju plaće iz državnog proračuna, a ne od svog rada,...,ajmo ih sve raspustiti i pustiti ih da se organiziraju na dobrovoljnoj osnovi,,,,pa neže više biti "rogatih", a jedini rogati koji stalno bodu u ovoj cijeloj pričui ste upravi ti i tebi slični...pozzz
ajmo nastaviti Gasilec . Ovi koje si ti nabrojao dobivaju plače u cijeloj hrvatskoj državi , a ne samo neki i drugo loš ti je izbor za izjednačavanje . Tamo gdje je potrebno treba i platiti , ali kako ja neznam gdje ti zarađuješ svoj kruh , nemogui direktno komentirat. U mojem gradu je to opravdano a u tvojem ?????. Znam da vas je istina zaboljela i ona najviše boli , ali to što piše u vatrogasnom vjesniku je ISTINA i takovu treba prihvatiti te nastojati stvari posložiti da mogu svi jednako djelovati prema potrebi , što znači da nisam za uravnilovku , več za poštenu raspodjelu sredstava koja su u državni proračun platili građani RH.
Jalova rasprava. Stvarno ne znam što bi napisao a da bude suvislo i da se lako razumije. Kad kažem da treba napraviti reda u vatrogastvu, mislim i na dobrovoljni i profesionalni oblik. Ali pošto se u članku radi o pravednijoj raspodjeli sredstava, onda samo o tome.
U jednoj VZO središnji DVD dobije 45 000 kn, a godišnje nema niti jednu intervenciju. Da bude stvar gora, već godinu dana imaju vozila za čije je upravljanje potrebna C kategorija, a nemaju niti jednog vozača osposobljenog za tu kategoriju. Koriste vozilo, sudjeluju s njime u prometu (?!), ekipe im nemaju nikakve rezultate na općinskom, pa tako ni na županijskom natjecanju. Navci se potroše većinom na gluposti. U isto vrijeme u istoj VZO jedva egzistiraju DVD-i sa 4 - 5 000 kn godišnje, a koji imaju intervencija i zapažene rezultate na natjecanjima. Zaštitne odore - nema, kamion sa opremom (imaju više vozača) - nema, prostor koji hitno treba obnoviti za čega novca, pogađate - nema!
Alio središnji DVD sve, dobro, ne baš sve, ali veliki dio novca uzme sebi, isto i vozila, nemaju vozača, ali zašto da ih drugi koriste - nek bolje trunu kod nas u dvorištu!
Kad vidim sve to, tek tada uistinu mogu shvatiti ljubav, želju da se bude vatrogascem. To nije nikakav prestiž, mada bi trebalo biti, ali nitko ne postavlja pitanje zašto vatrogasci na poziv sa ono malo opreme, zakače traktorsku cisternu na traktore svojih članova(nekada jednog, nekada drugog, o prilici ovisi) i idu i rade, a imaju tako mršava sredstva.
Dok u istoj općini prosperiraju sasvim lagodno i neopterećeno članovi DVD-a koji se stvarno nemaju čime pohvaliti.
Netko će reći da nije mjerilo broj intervencija za sumu koja se dobije u DVD, i da je dobro da ih je što manje, ali treba nagraditi one koji rade, za kime se vide rezultati, koji imaju potrebe zbog intervencija ali u svojoj općini ne nalaze na razumijevanje.
Stvarno, ima DVD-a koji ne zaslužuju sredstva koja ima se sada dotiraju, čekao sam da li će netko i to konačno reći. Većina smatra da to nije tako, ali treba malo stati na loptu, treba reći da ima JVP koje su osnovane bez potrebe, ali ima i DVD-a koji svojom aktivnošću ne opravdavaju sredstva u njih uložena. Ne želim time reći da takve treba ukinuti, ali na broj intervencija ne možemo utjecati ali na rezultate na natjecanjima možemo, na brojnost kvalitetnog članstva možemo, i po logici stvari, ako nepredak donosi ulog u ono što obećava, onda to što obećava novčano treba i podržati.
Nadam se da će u skoroj budućnosti biti dosta novca za sve, i za JVP-e i za DVD-e i da će konačno prestati prepucavanje oko toga tko je vredniji i potrebniji, a tko je stručniji - po meni, to se dokazuje na požarima a ne ovdje na portalu.
Zar onaj tko je odabrao profesionalizam kao svoj kruh manje vrijedi?
Primjera u dobrovoljstvu sličnih ali i totalno suprotnih ima još, tako i nekih negativnih primjera u JVP-ma, ali mislim da se svi trebamo boriti za više novaca za vatrogastvo jer ako su dobrovoljci dobro opremljeni, lakše će biti i profesionalcima raditi na tom području ( a onda će se naći netko tko će reći da ih treba totalno ukinuti i gdje smo opet?). Kada bi bilo dosta novaca, nadam se da bi svi bili sretni, ili bi se našao neki drugi razlog za svađe?
Na kraju Gasilac ima u tome pravo da po Zvonkovoj logici, na proračunu parazitiraju i oni gore nabrojani...
Lijep pozdrav svima!
Ris u potpunosti podržavam tvoj komentar, jednom če doči do toga da se finacira rad i postrojba što i ja zastupam , a ne nerad i politčka spozorstva koje nam remete zajedništvo i struku.
na 20. oľujka 2009 20:44
na 21. oľujka 2009 09:25
na 21. oľujka 2009 12:01
na 22. oľujka 2009 00:52
na 22. oľujka 2009 12:04
na 22. oľujka 2009 12:41